Velebitaške pjesme

Velebitaška himna

Po oluji i po buri kad
Kiša za vrat curi
Tad čudni ljudi idu van
Da sebi grade stan.

Ideju svatko svia
I mudro projektira
I zato urla čitav dan
Ja imam vlastit plan.

Hej čekić i pila
I greda od sto kila
Velebit će gradit
Svoj planinarski dom.

I vuci i vuci
I kućicu su stuci
I žaga, žaga, žaga, žaga
Žaga, ga
I žaga, žaga, žaga, žaga
Žaga, ga.

Tek nestalo je ljeta
Al zima nam ne smeta
Tri daske ćemo skupa zabit'
I dom će gotov bit'.

A poslije teškog rada
Uzviknut ćemo tada
Pa bio gladan ili sit
Sve za Velebit.
      ili
Dovraga i Velebit
Glavno da sam sit.

I vuci i vuci
I kućicu su stuci
I žaga, žaga, žaga, žaga
Žaga, ga
I žaga, žaga, žaga, žaga
Žaga, ga.

Kad hladna jesen prođe
I bijela zima dođe
Na tavan brzo trčimo i
Skije vadimo.

Kad padne bijelo zelje
Tad nastane veselje
skije brzo lovimo
I složno urlamo

Hej! Skije na rame
Sa puno galame
Hajdmo u planine
Na sunce i snijeg.

I skijaj i skijaj
I glavu si razbijaj
I smuka, smuka, smuka
Smuk smuk smuk!

Na stazi stoji drvo
Ni zadnje niti prvo
Al' hrabro dalje skijaš ti
Jer siguran si.

Na glavu se zakipneš
I iz svega glasa vikneš
To skijanje je divna stvar
ja zato imam dar.

Tom drvu se ne zamakneš
U njega se zatakneš
Ubolnicu te peljamo
I složno urlamo:

Hej! Trešće na rame sa
Puno galame itd.

Ja bih htio

Ja bih htio da sam plavorepa muha
Ja bih htio da sam plavorepa muha

Da sam plavorepa muha
imao bih više sluha
Ja bih htio da sam plavorepa muha

Ja bih hio da sam planinarski savez
Ja bih hio da sam planinarski savez

Da sam planinarski savez
strpali bi me u kavez.
Ja bih hio da sam planinarski savez

 

-školjka za WC
gledao bih guzice
-prašak diditi
ne bi bilo gamadi
-boca coca-cole
imao bih više love
-da me spasi GSS
tegoban je to proces
-da sam mali paradajz
strpali bi me u špajz
-da sam neonska reklama
pišao bih ja po vama
-da sam žuta banana
uzela bih me dragana

Za olujnih zimski noći

Za olujnih zimskih večeri
Kad zvjezdama je zastrt he sjaj
Kraj ognjišta topla sjećam se ja
Na divni planinski kraj
Kraj ognjišta topla sjećam se ja
Na divni planinski kraj.

Sad zbogom brijegovi i stijene oko nas
Opet ćemo se vratiti i posjetiti vas
Opet ćemo se vratiti posjetiti vas
I vratit ćemo se opet mi
Kad grane sunce sjaj
Kad doline se zazelene
I dođe mjesec maj.

Kad sunašce greben preskoči
I obasja čitav kraj
Na uže se navezujem
U stijeni je moj raj.

Sad zbogom brijegovi i stijene oko nas
Opet ćemo se vratiti i posjetiti vas
Opet ćemo se vratiti posjetiti vas
Kad sunce za obzorje zađe
I magle se podignu tad
Napuštamo olujne vrhove
I vječnog snijega kraj.

Jednom sam imao ljubavi dv'je

Jednom sam imao ljubavi dv'je
Planine, planine i tebe.
A onda si od mene otišla ti i
Ostale su samo planine.

Planine, planine vi najljepši kraj
Za me ste raj, najljepši kraj
Planine, planine i samo planine.
U vedrom srcu pjevaju planine.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.

Ja lutam po njima ne nalazim tebe
Izgubljen sam ja i planine.
I živimu nadi da jednom ćeš ti
Poći sa mnom opet u planine.

Planine, planine vi najljepši kraj
Za me ste raj, najljepši kraj
Planine, planine i samo planine.
U vedrom srcu pevaju planine.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.

Zar ne vidiš bol u srcu planin
I one sa mnom tuguju za tobom
A lišće još šušti i plaće u zoru
Od suza su vlažne planine.
Planine, planine vi najljepši kraj
Za me ste raj, najljepši kraj

Planine, planine i samo planine.
U vedrom srcu pevaju planine.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.
I sunce sjaj je uvijek taj
Što ljepšim čini planinski kraj.

 

Žega

Kroz spuštene žaluzije
koso su prodirali sunčani zraci
vruće je, sparno
matematiku uče đaci

Kraj njih ispružen pas
u krletci ptica ne može da pjeva
i sve kao da kuha
u ta čas - ulovila se muha !

Na muholovci zuji, brenči, bruji
jedan đak spava
na teci mu glava
drugi pije vodu - Fuj kako je topla!

Matija Mance

Nikad više

I nikada, nikada više
nećemo se ljubiti
i nikada, nikada više,
draga, više nikada
Tek ostat će samo tuga
i uspomene nježne, drage

Nikada, nikada više
nećemo se ljubiti
i nikada, nikada više
draga, više nikada

Branimir Špoljarić - Žliga

Epitaf mrtvim prijateljima

Gore visoko, gdje cvate runolist,
Tišina vlada i dalek pogled čist,
Tamo je ugaslo sunce u očima,
Tamo se sledio osmjeh na usnama.
Bez vas nam prolaze proljeća,
Tišti nas tuga golema.

Neđo Jakić