Napokon izlet na koji ne krećemo u ranim jutarnjim satima. Kretali smo kasnije jer smo u subotu samo trebali doći do doma u kojem je bilo planirano noćenje. S Mihaelom i Grofom sam se dogovorila da krenemo u 9h ujutro iz Zagreba kako bismo u 12h došli na parking s kojeg smo kretali na planinarenje. Zbog kasnijeg polaska mi se pogrešno činilo da imam više vremena pa sam se na kraju na brzinu pakirala toga jutra. Moram napomenuti da smo, na gotovo svakom izletu do sada, stali na pauzu na istoj benzinskoj kao i ostatak visokogorske ekipe, naravno, bez nekog prethodnog dogovora. „Great minds think alike!“

Nakon što smo saznali za nedostatak lijepog vremena, kako to visokogorci vole reći za lavinsku opasnost – odnosno vremenska prognoza nas nije odlučila pozivati u pohod na visokogorja i visoke nadmorske visine. A budući da visokogorci vole zajednička druženja, učenje novih tehnika i osvajanje visina, pa makar one ovaj put bile ocijenjene penjačkim ocjenama – odlučili smo vikend provesti u Rovinju. Penjanje sportskih smjerova dobar je način proslave pomicanja sata koja nas je zadesila taj vikend. Cilj izleta bilo je vježbanje sigurnog kretanja i priprema za penjanje ruta od AD do TD ocjena, a Rovinj okupan sa suncem izgledao je kao idealno mjesto za to.

Subota 5.4.2026. rezerviran dan za izlet na Tursku Goru. Pošto ,, imamo relativno rani start u 6h ujutro većina tečajaca se odlučila krenuti dan prije poslije posla a oni uporni su ( čitaj četvoron Paula, Matej, Valentino, Leonardo) odlučili krenuti na dan uspona iz Zagreba u 2:30h ujutro, nakon tri sata vožnje dolazimo u Logarsku dolinu do doma Planincev di se nalazimo s ostatkom ekipe, brzi doručak, kava, fantastičan domaći voćni jogurt iz automata.

Točno mjesec dana nakon slavnog nam Grintovca (22.02.2025), trebao je uslijedit brat po težini Špik (22.03.2025), međutim sile klimatske su se usprotivile i odlučile srezati taj naš pothvat u korijenu. Dolaskom poruke od strane voditelja da se Špik zasad otkazuje, mislim da je kod nekih prouzročilo neizmjerno veselje (malo odmora za promjenu), dok kod nekih tugu, jad, bol i čemer. No, što se tu može, ne može se nikako svima udovoljit.

Kako je izgledao izlet visokogorskog tečaja na Grintovec, saznajte u ovom izvještaju. "Nije džaba Grintovec."

Ovo je bio prvi dvodnevni izlet VGT-a, a za neke i trodnevni jer su nam naši voditelji ponudili opciju, koju sam ja odlučno prihvatila kako bih izbjegla rano buđenje subotom, dolaska već u petak u Erjavčevu koču gdje smo bili smješteni za vikend. Veselila sam se izletu jer je ovo bila prilika da bolje upoznam ostale tečajce. Spavanje u skupnom ležišću je svakako pravi način za to.

Stigla je još jedna subota, a to znači novi izlet visokogorskog tečaja, a na red je došao i Storžič. Ustajanje u 3:00 ujutro ne čini se više kao prevelika drama ako noć prije legnete u 21:00 sat. Što je još osim toga potrebno napraviti kako bi bili spremni za predstojeći izlet, saznat ćete u nastavku. Do vrha Storžiča išli smo po jugozapadnom žlijebu, a polazište je mjesto Povlje te je do vrha potrebno prohodati 1400 metara visinske razlike.

Održavanjem uvodnog, prvog predavanja u četvrtak, 16.10.2025., započeo je Visokogorski tečaj PDS Velebit 2025. Na uvodnom predavanju voditelji su predstavili plan ovogodišenjeg tečaja, te prezentirali 1.Izlet, koji će se održati na Viševniku 18.10.2025. Prilikom predavanja mi polaznici smo upoz

Nastavak je visokogorskog tečaja. Po planu je bio 2. izlet na Mojstrovke (Mala i Velika) ovisno o uvjetima na terenu. Julijske Alpe, sjeverozapadna Slovenija, najviši prijevoj Slovenije s 1611 m.