Visokogorski tečaj PDSV-a društvena je edukativna aktivnost namijenjena onim članovima društva sa završenom općom planinarskom školom, ljetnom alpinističkom ili speleološkom školom koji imaju iskustva u kretanju u planinama, visokom gorju ili planinarskom skijanju, a žele osnažiti svoja osobna znanja i vještine za sigurno kretanje u zimskim uvjetima, osiguranim planinarskim putovima, grebenskim putovima i uobičajenim ledenjačkim koridorima.
U subotu, 18. listopada, u ranim jutarnjim satima skupili smo se na glavnom kolodvoru u Zagrebu kako bismo još jedan vikend proveli u planinarskoj avanturi. Oko sedam sati autobus je krenuo put Istre, a dobro raspoloženje i mirisi jeseni najavili vikend ispunjen prirodom, druženjem i učenjem.
Do Planinarskog doma Bijele stijene u Tuku smo stigli oko 10:30h i krenuli smo makadamom prema Ratkovom skloništu. Prva točka je bila Matić poljana: spomen-područje uređeno u čast 26 partizana, koji su se zbog ekstremno niskih temperatura smrznuli tijekom noći 1944. godine.
Okupili smo se, već standardno, u subotu ujutro na Glavnom kolodvoru, ovoga puta u 6:30 uz tek nekoliko stupnjeva iznad nule. Naš prvi izlet i planinarenje Medvednicom u kratkim rukavima i uz ljetnu sparinu činio se nekako nestvarno, kao da se dogodio prije nekoliko mjeseci, a ne prije samo dva tjedna.
U subotnje jutro, skupilo se nas 40ak (i par golubova) nešto prije 8:00 na glavnom željezničkom kolodvoru. Krenuli smo vlakom u 8:25 za Ogulin.
U ugodno svježem subotnjem jutru okupili smo se u 7:30 ispred glavnog kolodvora, puni iščekivanja za prvi izlet planinarske škole. Vlak nas je preko Zaprešića odveo do Stubičkih Toplica, gdje smo, uz mirisnu šalicu kave, razgovarali o planu dana i vježbali prve čvorove. Vesela atmosfera pratila nas je od samog početka, a cilj je bio ambiciozan: prijeći Medvednicu u smjeru Zagreba.
Kolovoz je, svi pakiraju kupaće, ručnike za plažu, japanke, veselo staju u kolonu na Lučkom i putuju u južne krajeve. Ok, ne baš svi… Postoji nekolicina nas koji se u kolovozu pakiramo sasvim drugačije. Pregrijana, jer je vani 30+, usred kolovoza u svoj planinarski ruksak guram hard shell, pernatu jaknu, dereze, šraubu, kačim cepin, uže… Po n-ti put provjeravam popis, dok mi znoj sa čela kaplje po ruksaku. Jedino krema za sunčanje na popisu (i u ruksaku) daje naslutiti da je moooožda ljeto….
Upisi u planinarsku školu PDS Velebit su otvoreni! Ako ste zainteresirani prvi je korak ispunjavanje Upisnog upitnika do 7.9.2025.
Grossvenediger je četvrta najviša planina u Austriji (3666 mnv), druga u Visokim Tauernima, gdje je nadmašuje samo Grossglockner. Grossvenediger je samo središte Venediger grupe (najzapadniji i s 1050 km² najveći dio Visokih Tauerna). Vrh je granica austrijskih pokrajina Salzburga i Tirola (izolirani istočni dio). Iako se ledenjaci ovdje tope kao i svugdje, to je i dalje čista ledenjačka planina. Schlaten-Kees ("Kees" je lokalni naziv za ledenjake) doseže do vrha i pruža tehnički vrlo lagan uspon pješice ili na skijama. Generacije planinara penjale su se na Grossvenediger kao svoju prvu visoku ledenjačku planinu
Opća planinarska škola sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela, odnosno predavanja i izleta, prema Pravilniku o općoj planinarskoj školi Hrvatskog planinarskog saveza – HPS-a. Školu provode aktivni članovi PDS-a Velebit s višegodišnjim iskustvom u planinarenju i školovanju novih planinara. Škola polaznicima pruža osnovna znanja potrebna za sigurno i ugodno planinarenje kroz brojna predavanja i devet izleta u Hrvatskoj i Sloveniji.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
