Nakon prvog dijela tečaja u kojem smo odslušali sva potrebna predavanja te tijekom kojih su članovi društva PDS Velebit s nama podijelili svoja iskustva iz visokogorstva, kao i brojnih odrađenih vježbi pod vodstvom neumornog instruktora Bože te njihovog neprestanog ponavljanja, na red je došao, može se reći, ozbiljniji visokogorski izlet. U sklopu drugog dijela visokogorskog tečaja 2026. godine odluka je pala na Grossvenediger (3666 m) i Rainerhorn (3559 m).

Ovo je svakako bio nešto drugačiji izlet od naših uobičajenih visokogorskih tura. Krenuli smo relativno rano, ali ni blizu uobičajenom „alpskom startu“ – hodati smo počeli tek u 9:00. Mene je osobno pomalo brinulo sunce, pogotovo s obzirom na to da je bio 22. lipnja, dan poznat po dugom trajanju dnevne svjetlosti i manjku hlada na izloženim dionicama.

Schladming je prekrasan gradić u Austiji prvenstveno poznat po svojoj skijaškoj tradiciji. Nama planinarima visokogorcima zanimljiva je destinacija jer se tamo nalazi planinski lanac Schladming Tauern čiji najviši vrh je Hochgolling s 2862 mnv.

Za lipanjski sekcijski izlet odlučili smo se zaputit put Stubaia. Cilj je bio dom Sulzenauhuette, a vrhovi koji su dolazili u obzir su Wilder Freiger, Wilder Pfaff i Zueckerhutl. Prije puta smo se čuli s domom i Mountain officeom u Neustiftu koji su nam eliminirali nekoliko ruta što zbog trenutnih uvjeta, što zbog povlačenja ledenjaka i činjenice da su nekadašnje normalne rute po ledenjaku sada jezera, pa smo se odlučili za rutu od doma do Wilder Freigera preko Seeschartea odnosno preko Gamsspitza i prilasku vrhu preko Signalgipfela.

Ovogodišnji Visokogorski tečaj započeo je u siječnju u klasičnom stilu – upoznavanjem sa snijegom, opremom i osnovama koje čine temelj svakog sigurnog kretanja u zimskim uvjetima. Velika većina nas bila je uvjerena da znamo što nas čeka. Spoiler: planina nas je brzo demantirala. Ivana i Žac bili su uz nas da nas vode, ali ne previše – dovoljno da mislimo da znamo što radimo.