Dva čovjeka prije sedamdeset godina, 29. svibnja 1953. u pola dvaneast ujutro po nepalskom vremenu, svojim promrzlim nogama zakoračili su na zaleđenu površinu ne veću od biljarskog stola na visini od 8848 metara.
Nakon večere smo imali čak 3 kviza – glazbeni kviz, kviz općeg znanja i planinarski kviz. Naravno da moja ekipa „Kamikaze“ nije pobijedila niti u jednom od navedenih kvizova, ali kako se kaže, bitno je sudjelovati.
Prvi put u životu, ne računajući sjedalo u zrakoplovu, sam vidio oblake iz ove perspektive, a cijelom ugođaju su pridonijeli i ostaci snijega, hladni planinski vjetar te impresivan pogled prema Triglavu. S obzirom da slika vrijedi više nego tisuću riječi, nema smisla pretjerivati sa tekstom kada su prizori i ugođaj bili jedinstveni.
Obedić je napisao izvještaj s katastrofalnom dozom inspiracije pa je Zrnobradi uletio spasiti stvar, a je li uspio? Dvodnevni izlet Vinfica i Vinfića uključivao je brojne izazove, užitke, a u najavi su bile avanturističke vratolomije po ferratama i zabavni program s zanimljivim atletskim disciplinama.
Grupa polaznika 46. Opće planinarske škole PDS Velebit se našla u petak, 28. travnja u 18h ispred tunela na putu prema Bikči, gdje je održala terensku vježbu kao pripremu za sljedeće uspone u okviru škole te vježbu za završni ispit.
Napokon smo uspjeli odraditi dugo planirani izlet na Mosor. Možda ovo odraditi zvuči previše kao nešto što je bilo pod silu, ali naprotiv. Bio je ovo jedan od ljepših izleta koje sam dugo želio napraviti, ali zbog vremenskih uvjeta i udaljenosti nije bilo jednostavno uskladiti. Za izlet nas se skupilo sedmero Velebitaša, a tokom izleta smo surađivali i izletovali sa dva prijateljska planinarska društva: Vihorom iz Zagreba i Kamešnicom iz Otoka.
Proljetna Velebitaška škola ponudila je za vikend 22. i 23. travnja još jednu dvodnevnu kružnu pustolovinu po brdima Slovenskog Posavskog Hribovja. Te subote, 24. travnja, krenuli smo ujutro u 7 iz Zagreba za Laško. Nakon 2 sata ugodne vožnje i vježbanja čvorova u vlaku, dolazimo do Laškog....
Kako nam se polako i na moje veselje prikrada proljeće, tako nam se prikrada i veselje sa ludim i nepredvidivim vremenskim prognozama. U slovenskim Alpama, proljeće malo kasni, jer je još nedavno zapalo puno snijega, a preko dana je toplo, pa je i taj snijeg problematičan i nije baš najbolji za neki kvalitetan zimski uspon. A zbog tog ludog vremena i kombinacije novo napadalog snijega I sunca/ toplog vremena preko dana, dosta je i nepredvidiva situacija sa lavinama, pa se nisam usudio otići na neki ozbiljniji uspon. Priča se da nije dobro kad te zatrpa lavina. Navodno.
Lisca... Izlet počinjemo okupljanjem u ozbiljnoj ustanovi Cug, gdje petnaestero nas pije jutarnju kavicu i dobiva novog člana društva – konobaricu Cuga :) Nakon što su sve ovčice na broju, krećemo autima do Lisce. Provjeravamo opremu, nešto stavljamo u kljun te lagano krećemo s uspinjanjem do naše ferratice. Kad smo došli na željeno mjesto, Josip se prvi penje, a mi vježbamo upletenu osmicu.
Četvrti izlet opće planinarske škole dočekivao se malo nervozno, što od strane izvidnice, što od ostatka ekipe. Naime, prognoza nije bila nimalo obećavajuća i postojala je mogućnost da dva dana hodamo po kiši, snijegu i vjetru. No, hrabro odlučujemo da to neće biti baš tako i da ne skraćujemo izlet već se ide po planiranom dvodnevnom programu.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
