Bus nestaje u pravcu Samobora dok na stanici Sv. Nedelja - Vihor čekam Taidu kojoj bus nije stao na stanici (Dubravica). Taida dođe, a uskoro zvoni mobitel, druga ekipa koja ide na Sv. Bernarda je baš prošla pa se javljaju, pozdravljaju.

Jedan kratki izvještaj da ostane zabilježeno. Ideja da se ide na Biokovo došla je od Genija te je on pokrenuo inicijativu. Ja ne bih bio ja da se ne upletem i poradim malo na planu pa smo ubrzo složili plan i rutu koje smo se uglavnom i držali. Kako je za produženi vikend, i lijepu prognozu Biokovo mnogima meta, tako smo ostali bez osiguranog smještaja i k'o puži morali smo ponijeti svoje kućice na leđa. To je vjerojatno reduciralo broj interesenata na 7 hrabrih i odlučnih Velebitaša. Dakle na izlet je u petak (1. svibnja) rano ujutro u 5:00 krenula spremna družina u dva automobila, a družinu su činili sljedeći: Genije, Ivana (predsjednica), Ana R., Ana F., Mirela, Andrej i moja malenkost.

Zimski Izlet Planinarskog Odsjeka (ZIPO) je institucija koja omogućuje svim Velebitašima dobre volje da steknu iskustvo i znanje potrebno za sigurno kretanje po planinama u zimskim uvjetima što između ostalog podrazumijeva i tehnike korištenja osnovne zimske opreme – kacige, cepina i dereza.

Schladming Tauern je planinski lanac u središnjim Istočnim Alpama . Zajedno s Radstädter Tauern , Rottenmanner i Wölzer Tauern te Seckauer Tauern, Schladming Tauern čine skupinu Donjih Tauern . Lanac se nalazi u Austriji, u saveznim pokrajinama Salzburg i Štajerska . Najviši vrh je Hochgolling s 2862 m. Schladming Tauern podijeljen je dolinama Tauern koje se protežu od sjevera prema jugu u dolini Enns i sjevernim dolinama Lungau i Gornje Mure koje se protežu od juga prema sjeveru. To uključuje desetak većih potoka na svakoj od njihovih sjevernih i južnih padina.

Svi u društvu znaju da volim otići u susjedne jugoistočne krajeve, što zbog šparnosti, što zbog domaćinskih dočeka, a najviše zbog ljepota planina koje Velebitaši po meni nedovoljno često posjećuju, iako nisu toliko daleko kako se čine. Za samu Vranicu znam odavno i želja mi ju je posjetiti već nekoliko godina. Lijepe slike Prokoškog jezera i pitomih vrhova u snijegu odavno su magnet za svakog planinara koji ih vidi. Tako se raspitah i od prijatelja planinara iz PD Kamešnica dobih preporuku za dom Radovina, pa krene i ideja da bi društvo moglo dočekati Novu na Vranici. Brzo krenem u kontakt sa Zdenkom, tajnikom društva UP Raduša. I tu kreće priča o dočeku nove godine na Vranici.