Toliko puta sam čula o tom vrhu i događajima vezanim uz njega da je to svakako bila jedna od mnogih mojih želja gdje bi voljela otići i nekaj popeti. Kockice su se posložile. Akac je javio koje točno dane će on i THE ekipa biti tamo, a ja sam popunila auto dok si rekao keks.
Drugi izlet ciklusa izleta Velebitaši Idu Na Ferrate odveo nas je u Sloveniju. Točnije potegnuli smo do Hvadnika i Mojstrane. O zgodama s izleta pročitajte u izvještaju našeg oružara!
O izletu na Stenar se dugo pričalo. Naime, bio je u prvoj polovici rasporeda, ali se stalno nekako pomicao. Mi smo ga pak iščekivali jer smo znali da je to dvodnevni izlet na kojem, umjesto u finim planinarskim domovima ili ponekad i finim osobnim automobilima :-D, spavamo u zimskoj sobi što je povlačilo gomilu pitanja: jel treba karimat, kakav karimat tko ima, koliko topla treba biti vreća, jel imamo toliko toplu vreću, koliko će biti teški ruksaci kad se to sve zbroji uz svu hranu i vodu za dva dana i neizbježne dereze, cepine, pojaseve, užad i slično.
Premužićeva staza od sjevera prema jugu postepeno gubi visinu pa je uvriježeni smjer hodanja od Zavižana preko Alana do Oštarija. Prosječnom planinaru treba oko 17 sati, no planinari ga obično prelaze nekoliko dana jer usput obilaze okolne vrhove. Nekada je staza počinjala na Dešinovcu oko dva kilometra sjeverozapadno od planinarskog doma Zavižan.
O avanturi velebitaša koja je trajala osam dana, pročitajte više u ovom živahnom izvještaju naše drage Tonče.
edan od mnogih vtoreka u Velebitu, u trenutku prisebnosti ili neprisebnosti, izjavila sam da bih ove godine mogla voditi školu nakon što je Ivan rekao da ove godine sigurno ne može toliko vremena izdvojiti za druge i da mu je potrebna godina u kojoj će se posvetiti sebi. Već se neko vrijeme ta želja kuhala u meni, a sada mi se otvorio i prozor „slobodnog“ vremena.
U nedjelju 12.5. skupina Velebitaša odlučila je otići okupati se u more u planinarskom stilu, a to uključuje sate hodanja po kamenjaru kroz kanjon, na neumornom suncu, samo da bi iskusili skrivene plaže. Detaljnije o tome kako smo proveli nedjelju, pročitajte u izvještaju!
Ima nešto što se zove LJAŠ, ili u prijevodu ljetna alpinistička škola. E to kompleksno čudo traje malo više od dva mjeseca, jedno barem 8 dvodnevnih izleta, puno predavanja utorkom i još više vježbi četvrtkom... (a i košta nešto stotina €). Uglavnom kad si svojevoljno (i pri punoj svijesti) odlučio upisat dotičnu školu valja ti se pripremiti na poprilično intenzivan raspored pristizanja potpuno novih informacija/vještina/tehnika/pravila/protokola.
7. vikend ljetne alpinističke škole proveli smo na kultnim stijenama Kleka. Prvi put sam iskusio Klečki dužinac pred nešto više od godinu dana. Tada sam upoznao tu famoznu krušljivu stijenu i svo neočekivano padanje koje uz to dolazi (onako kao neka Klečka vještica uzmeš dio stijene, pogledaš ga sa svih strana, vratiš nazad kao da se ništa nije dogodilo…) Sad se vraćam s malo većom dozom opreza i iskustva, pripremljen da se neki grifovi jednostavno odšarafe, pa moram reći da sam stvarno uživao.
S obzirom da mi je ovo, igrom prilika, treći dan koji izvještavam, ovaj će biti kraći od mog penjanja 7a smjera. Tulove grede.. Veličanstvene Tulove! Koliko god puta bio na Tulovima, uvijek se iznova naježim dok im se približavam Majstorskom cestom.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
