Svemu lijepom dođe kraj pa tako i ciklusu Velebitaši idu na ferate 1.0 (iliti Vinf). Za zadnji izlet odabran je pohod na Triglav i to Bambergovom poti (službeno na Triglav čez Plemenice) koji slovi kao jedan od ljepših, ali zahtjevnijih poti na spomenuti vrh.
Plan za prva 2 dana je bio šetnja po Karavankama, a kako nas se skupilo sedmero, dogovorili smo da se auti nađu na Voklu, bez standardnog Cuga. Tek toliko, da ostane više vremena za guštanje u planinama. Jedan auto su činili novopečeni dipl. planinari 46. VOPS-a; fasciniralo me da njih četvero stiže na izlet već u prvom vikendu nakon što su skoro sve vikende prošla 2 mjeseca proveli s čvorovima i azimutima.
Bio je ovo jedan od onih izleta kad sve ‘sjedne na svoje mjesto’, kad se ispune sva tvoja očekivanja I još iznad toga! I kad si sretan što si Velebitaš/ica 😊 ! S obzirom da je nekoliko velebitaških autora/ica već opisalo tijek izleta neću ulaziti u te detalje, više ću se dotaknuti onog što emotivcu Kapetanu Pužu (inicijatoru izleta) razgaljuje dušu nakon ovakvih vikenda…
Ići……Ne ići….. Ne ići… Ići…… Loše je vrijeme…Pogledam u subotu…i dalje loše vrijeme… Kiša svaki dan…. U nedjelju navečer na 2 od 615465 prognoza koje sam počela pratit k'o neki horoskop, čitajući dok ne pronađu neki koji im odgovara, pronađem i ja prognozu koja mi odgovara.
Iskreno, nisam bio siguran koliko će se Velebitaša pojaviti na parkingu King Crossa prije 5 sati ujutro u nedjelju, jer je to značilo buđenje iza 4, a vjerujem da puno ljudi baš nema volje za takve nedjeljne eskapade. Bio sam oduševljen što se tako puno ekipe prijavilo, pa reko, barem da nas pola dođe.
Voda, ta divna i čudnovata tvar sa svojstvima i ponašanjem tako osebujnim i atipičnim, čak i za ovu neobjašnjivu prirodu koja nas okružuje i ispunjava, da čovjek skoro pomisli da ima „a mind of its own“. Sate sam provodio ko dijete promatrajući živi svijet vode pod mikroskopom pitajući se kuda sva ta bića koja u toj kapi žive idu, i kaj to oni rade. Voda uspijeva pomiriti dva ekstrema s kojima se mnogi ljudi muče cijeli život, potpuna prilagodljivost forme uz potpuno zadržavanje svog identiteta, i uvijek pronađe put.
Dragi Velebitaši i Velebitašice, ovim putem vas obavještavamo da je PDS Velebit partner udruga u projektu ''EKO relaksacija''. Projekt EKO relaksacija provodi udruga Kolajna ljubavi u suradnji s Planinarskim društvom Sveučilišta Velebit i Srednjom školom Petrinja kao partnerima. Cilj projekta je reducirati stres kod mladih u područjima pogođenim potresom kroz razvijanje povezanosti s prirodom i planinarenje i senzibilizirati javnost za važnost zaštite mentalnog zdravlja mladih. Unutar projekta se vrši edukacija te iskustveno učenje o smanjenju, ali i prevenciji stresa među ranjivom skupinom mladih iz područja Zagrebačke i Sisačko Moslavačke županije.
Iza 7 brda i 7 dolina, u zapadnom Tirolu, skrilo se ötztalersko alpsko kraljevstvo. Naše odredište je šarmantno selo Obergurgl. Hrvatske registracije pristižu u ovaj pitoreskni kraj između 13 i 14 sati, svi se pozdravljamo s velikim osmjesima na licu i tražimo parkinge.
U petak navečer stiže mail s najavom nedjeljnog izleta na Rombon. Malo je nedostajalo da zanemarim najavu i izlet te provedem nedjelju u civilizaciji. Nakon nekoliko čitanja najave i pola dana provjeravanja prognoze na kojoj je bila mogućnost grmljavine, odlučujem se prijaviti. Nisam požalio.
Došao je red da i ja napišem jedan izvještaj, a ne da tu obvezu prebacujem na druge. Puno toga na ovoj školi nije bilo točno kako je planirano, a pogotovo izbor mjesta za izlet. U tom tonu nastavili smo do kraja.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
