Kak’ izgleda studentski život; u Velebitu u Klaićevoj: Sandro: “Ide tko srijedu i četvrtak na penjanje?” Lukas: “Idemo nas 3, hoćeš s nama? Ja ne bi penjao ništa teško jer me boli prst. Sutra te zihram u vranjači, a preksutra odemo nešto lagano u Paklenici?”
Kao što izvještaji sa škole već tradicionalno kasne, tako i ovaj. Ovaj će vjerojatno ionako pročitati tek slučajni nalaznik ili neka duša koja će se sljedeće godine htjeti prijaviti za LJAŠ. Iako je Mislav, voditelj ovogodišnje škole, trebao napisati ovaj izvještaj, zamolio je mene da to odradim, a ja sam uz kašljanje, to i prihvatio.
Taman kad smo pomislili kako se napokon nećemo morati ustati prije zore i rano krenuti, javili su nam da prije Kleka idemo u posjet muzeju te da tamo moramo biti već u 7:30. Polazak je bio u 6 sati, što mi je teško palo jer sam večer prije bio kod frenda na tulumu pa baš nisam bio najodmorniji. Ali, uz dobro društvo ništa nije problem, pa tako nije bilo ni ovo.
"Nije što je namijenjeno, nego što je suđeno" — rekli su mudri ljudi (ili prijašnji izvještaj, hmmm..), a meni je sudbina odlučila servirati baš ovaj izvještaj. Iako sam se mislio izvlačit na to da već drugi put radim večeru, da nemam olovku i slične fore, znao sam da Mislavova tekica ne prašta pa sam pomiren sa sudbinom samo potvrdno kimnuo i preuzeo zapisničku štafetu.
Radosni proljetni dani produženog vikenda osvanuli su u životima zaljubljenika u prirodu. Ipak, penjati se za vrijeme škole NE SMIJE, a snagu valja čuvati za dva dana na Dabarskim Kukovima. Nameće se pitanje: “Tko je vidio stajati doma na produženi vikend?”. Odgovor je naravno “Nitko!” pa se tako Matej i ja odlučujemo za malo kondicijskog planinarenja kroz kružnu turu na Begunjščici. Živa je istina da ljudi prilikom tako intenzivnih aktivnosti gube dosta soli, koje bi u jednom trenutku trebalo nadopuniti.
Večer prije izleta sam spakovao stvari i sebe spremio u krpe. Legao sam rano, oko 10 kako bi se lako ustao na vrijeme i stigao na bus koji je s Glavnog kolodvora kretao u 6:00. Malo prije ponoći dok sam polu razmišljao, a polu sanjario o sutrašnjem izletu i spavanju u šatorima mi je sinulo kako nisam spremio podlogu te sam se cimnuo, nosferatovski skočio iz kreveta i svog napuhanca stavio kraj ruksaka kako ga sutra ne bi zaboravio. Vratio sam se spavati, ali san se nije vratio sa mnom.
U subotu, 25. listopada okupili smo se u ranim jutarnjim satima na Glavnom kolodvoru u Zagrebu s ciljem da vikend provedemo u planinama Julijskih Alpa. Nakon dolaska u Kranjsku Goru, krenuli smo na uspon od jezera Jasna prema Erjavčevoj koči na Vršiću.
U 2025. godini markacisti Velebita bili su jako vrijedni. Osim brige za putove koje održava Velebit, uskočili smo u pomoć u uređenju putova na Medvednici. U nastavku je kratki pregled.
U subotu, 18. listopada, u ranim jutarnjim satima skupili smo se na glavnom kolodvoru u Zagrebu kako bismo još jedan vikend proveli u planinarskoj avanturi. Oko sedam sati autobus je krenuo put Istre, a dobro raspoloženje i mirisi jeseni najavili vikend ispunjen prirodom, druženjem i učenjem.
Do Planinarskog doma Bijele stijene u Tuku smo stigli oko 10:30h i krenuli smo makadamom prema Ratkovom skloništu. Prva točka je bila Matić poljana: spomen-područje uređeno u čast 26 partizana, koji su se zbog ekstremno niskih temperatura smrznuli tijekom noći 1944. godine.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
