U subotu, 31. kolovoza, polaznici 48. opće planinarske škole PDS-a Velebit započeli su svoju prvu planinarsku avanturu. Na glavnom kolodvoru okupilo se 50 polaznika i instruktora, svi spremni provesti aktivan dan u prirodi. Vlak Hrvatskih željeznica stigao je točno na vrijeme, u 07:48, vozeći grupu prema Stubičkim Toplicama preko Zaboka, gdje je planinarska tura započela.
Čuveni 15. VG tečaj se približava kraju, snijeg se topi i naš Dragi Vođa Juraj nas je odlučio počastiti jednim stijenskim izletom. Kako bismo bili što spremniji za vanjski gorski svijet, a prije završnih visokogorskih izleta, Juraj je zamislio da osim hodanja, nešto i ispanjemo ili kako bi se reklo – da "osjetimo stijenu". Za to je odabrana Paklenica i to vikend 14.-16.06.
Interneti kažu da je za proći medvedničku transverzalu u jednom danu potrebna iznimno dobra kondicija dok će je planinari samo u dobroj kondiciji uspjeti savladati u dva dana. Vikend planove dvodnevnog slovenskog izleta pokvarila nam je vremenska proznoga pa sam odlučio najaviti dugo planiranu, a nikako izrealiziranu ideju prolaska čitave M1 transverzale u dva dana sa spavanjem u planinarskom domu Runolist.
Goldbergova skupina jedna je od šest gornjih skupina Visokih Tura, jednog od 132 pododjeljka Alpa. Ona je podskupina Centralnih Alpa u Istočnim Alpama. Zajedno s Ankogel grupom, Glockner grupom, Schober grupom, Kreuzeck grupom i ostalim. Sastoji se od 16 vrhova viših od tri tisuće metara: Hocharn 3254mnv, Schareck 3123mnv te drugi. Ideja za posjetiti ovu grupu planina javila se zadnji dan prošlogodišnjeg pohoda na Schober grupu. U daljini su se nazirali nešto pitomiji vrhovi, što se naposljetku i nije pokazalo sasvim točnim. Obzirom na zahtjevnost ovog izleta, zadržana je postojeća dosadašnja ekipa, ali se na put od planiranih šestero, uputilo nas četvero odveć očeličenih tvrdim austrijskim kamenjem. Modifikacijom plana puta zbog zahtjevnosti pojedinog dijela, uskočio nam je i Ankogel kao moguća destinacija. Bili smo nešto mudriji ove godine i pametnije se opremili. Dio zajedničke opreme smo međusobno raspodijelili, ali bez obzira na sve, ruksaci su i dalje ostavljali tragove naramenica na našim ramenima. Stoga, ruksake na leđa i krenimo na put.
Toliko puta sam čula o tom vrhu i događajima vezanim uz njega da je to svakako bila jedna od mnogih mojih želja gdje bi voljela otići i nekaj popeti. Kockice su se posložile. Akac je javio koje točno dane će on i THE ekipa biti tamo, a ja sam popunila auto dok si rekao keks.
Drugi izlet ciklusa izleta Velebitaši Idu Na Ferrate odveo nas je u Sloveniju. Točnije potegnuli smo do Hvadnika i Mojstrane. O zgodama s izleta pročitajte u izvještaju našeg oružara!
O izletu na Stenar se dugo pričalo. Naime, bio je u prvoj polovici rasporeda, ali se stalno nekako pomicao. Mi smo ga pak iščekivali jer smo znali da je to dvodnevni izlet na kojem, umjesto u finim planinarskim domovima ili ponekad i finim osobnim automobilima :-D, spavamo u zimskoj sobi što je povlačilo gomilu pitanja: jel treba karimat, kakav karimat tko ima, koliko topla treba biti vreća, jel imamo toliko toplu vreću, koliko će biti teški ruksaci kad se to sve zbroji uz svu hranu i vodu za dva dana i neizbježne dereze, cepine, pojaseve, užad i slično.
Premužićeva staza od sjevera prema jugu postepeno gubi visinu pa je uvriježeni smjer hodanja od Zavižana preko Alana do Oštarija. Prosječnom planinaru treba oko 17 sati, no planinari ga obično prelaze nekoliko dana jer usput obilaze okolne vrhove. Nekada je staza počinjala na Dešinovcu oko dva kilometra sjeverozapadno od planinarskog doma Zavižan.
O avanturi velebitaša koja je trajala osam dana, pročitajte više u ovom živahnom izvještaju naše drage Tonče.
edan od mnogih vtoreka u Velebitu, u trenutku prisebnosti ili neprisebnosti, izjavila sam da bih ove godine mogla voditi školu nakon što je Ivan rekao da ove godine sigurno ne može toliko vremena izdvojiti za druge i da mu je potrebna godina u kojoj će se posvetiti sebi. Već se neko vrijeme ta želja kuhala u meni, a sada mi se otvorio i prozor „slobodnog“ vremena.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
