Da imam 3 života ne bi mi bilo dovoljno koliko ideja u mojoj glavi. Bila je AOŽ godišnja skupština nakon koje na čik pauzi u hodniku sklapam dogovor s Kasumom da u svibnju idemo na Korziku. Preuzimam u potpunosti organizaciju izleta a dečki, još su s nama u dealu Bojko i Ogi, se trebaju samo pojaviti.
Kažu za legendarne stare alpiniste da su bili face ispred svog vremena. Mislim da Cassin potpuno zaslužuje tu titulu. Smjer je popet u 3 dana pred 90 godina. 90 godina, halooo! Nezamislivo.
Kak’ izgleda studentski život; u Velebitu u Klaićevoj: Sandro: “Ide tko srijedu i četvrtak na penjanje?” Lukas: “Idemo nas 3, hoćeš s nama? Ja ne bi penjao ništa teško jer me boli prst. Sutra te zihram u vranjači, a preksutra odemo nešto lagano u Paklenici?”
Kao što izvještaji sa škole već tradicionalno kasne, tako i ovaj. Ovaj će vjerojatno ionako pročitati tek slučajni nalaznik ili neka duša koja će se sljedeće godine htjeti prijaviti za LJAŠ. Iako je Mislav, voditelj ovogodišnje škole, trebao napisati ovaj izvještaj, zamolio je mene da to odradim, a ja sam uz kašljanje, to i prihvatio.
Taman kad smo pomislili kako se napokon nećemo morati ustati prije zore i rano krenuti, javili su nam da prije Kleka idemo u posjet muzeju te da tamo moramo biti već u 7:30. Polazak je bio u 6 sati, što mi je teško palo jer sam večer prije bio kod frenda na tulumu pa baš nisam bio najodmorniji. Ali, uz dobro društvo ništa nije problem, pa tako nije bilo ni ovo.
"Nije što je namijenjeno, nego što je suđeno" — rekli su mudri ljudi (ili prijašnji izvještaj, hmmm..), a meni je sudbina odlučila servirati baš ovaj izvještaj. Iako sam se mislio oizvlačit na to da već drugi put radim večeru, da nemam olovku i slične fore, znao sam da Mislavova tekica ne prašta pa sam pomiren sa sudbinom samo potvrdno kimnuo i preuzeo zapisničku štafetu.
Radosni proljetni dani produženog vikenda osvanuli su u životima zaljubljenika u prirodu. Ipak, penjati se za vrijeme škole NE SMIJE, a snagu valja čuvati za dva dana na Dabarskim Kukovima. Nameće se pitanje: “Tko je vidio stajati doma na produženi vikend?”. Odgovor je naravno “Nitko!” pa se tako Matej i ja odlučujemo za malo kondicijskog planinarenja kroz kružnu turu na Begunjščici. Živa je istina da ljudi prilikom tako intenzivnih aktivnosti gube dosta soli, koje bi u jednom trenutku trebalo nadopuniti.
To je navodno neka stara narodna poslovica, ali ja ju nikad nisam čula ni od koga osim svojih doma. Naravno da je prikladna baš za ovaj vikend kad je mene dopalo pisanje izvještaja i to zato što sam htjela pisati izvještaj nakon prve Paklenice kad me Flex&Rex prožvakao i ispljunuo pa mi je to bilo baš smiješno, ali je sudbina htjela da to bude ovaj pa da svi čitaju moju sramotu.
Došao je i taj dan: četvrti izlet LJAŠ-a nas dovodi u Nacionalni park Paklenice. Od svih izleta, ovome sam se najviše veselio iz dva razloga: idemo u svojevrsnu meccu hrvatskog penjanja i uz to, ovaj vikend ulazimo u naše prve dužince!
Zovem Ogija u srijedu popodne: “Hej, kam idete sutra?” “Mislili smo na sportiće”, kaže on. “Luka i ja idemo na Klek, odite s nama.” “Ajde javim ti se nakon treninga [u Hiveu] dok se dogovorim s Ivonom.”
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
