Na repertoar je stigao i treći izlet ZIPO ciklusa, ovog puta na vrh Lanževica (2003 mnv) u Julijskim Alpama. Oko 40ak velebitaša/ica krenulo je oko pola 6 ujutro autima iz Zagreba. Hrvatska je postupno prešla u Sloveniju, a noć u dan dokazujući da ništa u životu nije stalno. Mjesto sastanka je bila Koča pri Savici, na kako su ZIPOvci krenuli hodati različitim dinamikama, postalo je jasno da je Koča pri Savici na neki način i mjesto rastanka.
Pošto sam se dobro proveo na zadnjem izletu na Zavižanu, sa zadnjom, 47. planinarskom školicom našeg najdražeg društva, želio sam za njih i instruktore organizirati još jedan, neki polu - maturalac, da se još jednom podružimo u nekom solidnom broju. Od nekoliko opcija, izbor je pao na lijepu visoravan zvanu Uršlja gora, u Slovenskim Karavankama, sa vrhom Plešivec na 1699 mnv.
Sa žalošću smo doznali da nas je ovih dana u 98. godini života napustio jedan od osnivača PDS Velebita profesor dr. sc. Željko Poljak Uz podatke spomenute u lijepim prigodnim člancima na internetskim stranicama HPS-a na čijem je čelu godinama bio a još dulje uređivao časopis Naše planine/Hrvatski planinar i Hrvatske liječničke komore gdje je godinama sve do sada uređivao popularne Liječničke novine i na više novinskih internetskih portala, vrijedi spomenuti još ponešto iz njegovog golemog planinarskog opusa.
Za mene početak ovog izleta seže par godina unatrag kada je Edo organizirao izlet s istim ciljem, također za Novu godinu. I tada je bilo vrijeme gripa i viroza te je jedna pogodila i mene, pa nisam bio u mogućnosti pridružiti se tom izletu. Njegove priče i dojmovi ekipe su me učvrstili u želji da jednom odem u zimskim uvjetima na ovu bosansku ljepoticu. Kako posjet Bjelašnici zahtijeva dulje putovanje i više vremena, spojiti par dana nije jednostavno za veću ekipu. Nova godina koja je pala na ponedjeljak dala je dan više, a uz još jedan ili dva slobodna dana došlo se do plana za put od pet dana. Jer otići do Bjelašnice, a ne pojesti ćevape na Baščaršiji, je kao otići u Pariz i ne slikat se kraj Eiffelovog tornja. Uz to, naš pročelnik Perica je krenuo u organizaciju ZIPO izleta pa smo Iva i ja odlučili dati doprinos toj organizaciji i staviti ovaj izlet u ZIPO seriju kao drugi izlet. I tako je krenula ozbiljna organizacija obzirom da se trebalo pripremiti za moguće teže zimske uvjete sa puno snijega, što nažalost na kraju nije bio slučaj, ali bolje biti spreman nego poslije plakati.
Došli smo do samog kraja jedne vrlo uspješne godine planinarskog odsjeka PDS Velebit, a rezime godine bi bio jako opširan kada bismo kirurški precizno nabrajali sve što smo napravili (to ionako možete vidjeti po našim brojim izvještajima). Ove godine smo po prvi put dodijelili nagrade istaknutim članovima u raznim kategorijama aktivnosti koje su provodili, a nagradu smo nazvali Velebitan/Velebitna pa ćemo prezentiranjem nagrađenih članova napraviti zanimljiv rezime i time možete dodatno upoznati planinarski odsjek PDS Velebit.
Visokogorski tečaj PDSV-a društvena je edukativna aktivnost namijenjena onim članovima društva sa završenom općom planinarskom školom, ljetnom alpinističkom ili speleološkom školom koji imaju iskustva u kretanju u planinama, visokom gorju ili planinarskom skijanju, a žele osnažiti svoja osobna znanja i vještine za sigurno kretanje u zimskim uvjetima, osiguranim planinarskim putovima, grebenskim putovima i uobičajenim ledenjačkim koridorima.
Kolajna ljubavi uz pomoć PDS Velebit privodi kraju projekt ‘’EKO relaksacija’’ pa je došlo vrijeme da organiziramo peti i posljednji planinarski izlet. Umjesto Strahinjčice na kojoj je bila loša vremenska prognozu izlet smo prebacili na najbližu nam Medvednicu ali umjesto klasičnih staza ovaj put smo odlučili krenuti s druge strane brda tj. iz Stubičkih Toplica. Ranim jutrom se nas 28 našlo na Glavnom kolodvoru i u 7:44 upadamo u vlakom u nadi da ćemo putem naići na koji kesten ili koju gljivu. Ugodno iznenađeni novim modernim i brzim vlakom vozimo se do Zaboka u kojem presjedamo u dobar stari svima poznat, spori vlak HŽ-a. Nakon par stanica silazimo u Stubičkim Toplicama.
Ovo je bio mali pokus, da vidim kako stvari idu kad je čovjek stvarno na terenu, s hrpom stvari, bez električne mreže, izložen vremenskim uvjetima. Da malo zagolicam maštu Velebitašima, da čujem malo što se njima čini od takvog materijala. Meni se čini da možda ima smisla za potrebe održavanja staza i markacija, pregled terena za planiranje puta, dokumentaciju promjena, zaštitu prirode i možda poneku zanimljivost. Ima li to sve zajedno smisla? Ne znam, ali to nije razlog da se stvar ne ponovi negdje drugdje. ;)
Prvi vikend listopada 2023. Bablje ljeto je postojano, dani su još uvijek dovoljno dugi, a prognoza savršena. Četvoro nas je ovo shvatilo kao idealnu priliku za izlet preko 2000 metara. Pošto vrhovi kod nas idu do 1831 metara, odlučili smo se za susjednu Sloveniju, Tamo pak, vrhova preko 2000 metara, ima čak 352. Mi smo, inspirirani Filipovim izvještajem, izabrali Storžič i nismo pogriješili. Nalazi se na ugodnih dva sata vožnje od Zagreba, ruta je kružna, vidici su panoramski, a dva doma i jedan izvor vode na stazi pružaju sve što treba za izlet laganih ruksaka.
Zadnji rujanski vikend otišli smo na PIVO (pročelnički izlet visokogorskog odsjeka). Ok, ideja o izletu je potekla od Vlade, Jela je isplanirao turu i smještaj, a pročelnik je vozio. Dva auta, puno zimske opreme i 7 visokogoraca se u subotu uputilo prema Nacionalnom parku Hohe Tauern. Plan je bio uspon na Dreiherrnspitze na 3499 m, jedan od vrhova Venediger grupe no u startu smo bili spremni na eventualnu izmjenu plana zbog trenutnih uvjeta u visokim planinama.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
