Večer prije izleta sam spakovao stvari i sebe spremio u krpe. Legao sam rano, oko 10 kako bi se lako ustao na vrijeme i stigao na bus koji je s Glavnog kolodvora kretao u 6:00. Malo prije ponoći dok sam polu razmišljao, a polu sanjario o sutrašnjem izletu i spavanju u šatorima mi je sinulo kako nisam spremio podlogu te sam se cimnuo, nosferatovski skočio iz kreveta i svog napuhanca stavio kraj ruksaka kako ga sutra ne bi zaboravio. Vratio sam se spavati, ali san se nije vratio sa mnom.

U subotu, 25. listopada okupili smo se u ranim jutarnjim satima na Glavnom kolodvoru u Zagrebu s ciljem da vikend provedemo u planinama Julijskih Alpa. Nakon dolaska u Kranjsku Goru, krenuli smo na uspon od jezera Jasna prema Erjavčevoj koči na Vršiću.

U subotu, 18. listopada, u ranim jutarnjim satima skupili smo se na glavnom kolodvoru u Zagrebu kako bismo još jedan vikend proveli u planinarskoj avanturi. Oko sedam sati autobus je krenuo put Istre, a dobro raspoloženje i mirisi jeseni najavili vikend ispunjen prirodom, druženjem i učenjem.

Do Planinarskog doma Bijele stijene u Tuku smo stigli oko 10:30h i krenuli smo makadamom prema Ratkovom skloništu. Prva točka je bila Matić poljana: spomen-područje uređeno u čast 26 partizana, koji su se zbog ekstremno niskih temperatura smrznuli tijekom noći 1944. godine.

Okupili smo se, već standardno, u subotu ujutro na Glavnom kolodvoru, ovoga puta u 6:30 uz tek nekoliko stupnjeva iznad nule. Naš prvi izlet i planinarenje Medvednicom u kratkim rukavima i uz ljetnu sparinu činio se nekako nestvarno, kao da se dogodio prije nekoliko mjeseci, a ne prije samo dva tjedna.

U subotnje jutro, skupilo se nas 40ak (i par golubova) nešto prije 8:00 na glavnom željezničkom kolodvoru. Krenuli smo vlakom u 8:25 za Ogulin.