Približavavala se jesen, bilo je krajnje vrijeme prihvatiti poziv drage mi prijateljice Danijele u njen novi dom u prekrasnu Švicarsku. Kad kažem krajnje vrijeme, mislim na doba godine i vjerojatnost zatvaranja dosta staza zbog zimskih uvijeta, uglavnom je to rujan, listopad. Kako drugi put odlazim u tu zemlju, bilo je lakše upustiti se u realizaciju putovanja.
Interneti kažu da je za proći medvedničku transverzalu u jednom danu potrebna iznimno dobra kondicija dok će je planinari samo u dobroj kondiciji uspjeti savladati u dva dana. Vikend planove dvodnevnog slovenskog izleta pokvarila nam je vremenska proznoga pa sam odlučio najaviti dugo planiranu, a nikako izrealiziranu ideju prolaska čitave M1 transverzale u dva dana sa spavanjem u planinarskom domu Runolist.
Goldbergova skupina jedna je od šest gornjih skupina Visokih Tura, jednog od 132 pododjeljka Alpa. Ona je podskupina Centralnih Alpa u Istočnim Alpama. Zajedno s Ankogel grupom, Glockner grupom, Schober grupom, Kreuzeck grupom i ostalim. Sastoji se od 16 vrhova viših od tri tisuće metara: Hocharn 3254mnv, Schareck 3123mnv te drugi. Ideja za posjetiti ovu grupu planina javila se zadnji dan prošlogodišnjeg pohoda na Schober grupu. U daljini su se nazirali nešto pitomiji vrhovi, što se naposljetku i nije pokazalo sasvim točnim. Obzirom na zahtjevnost ovog izleta, zadržana je postojeća dosadašnja ekipa, ali se na put od planiranih šestero, uputilo nas četvero odveć očeličenih tvrdim austrijskim kamenjem. Modifikacijom plana puta zbog zahtjevnosti pojedinog dijela, uskočio nam je i Ankogel kao moguća destinacija. Bili smo nešto mudriji ove godine i pametnije se opremili. Dio zajedničke opreme smo međusobno raspodijelili, ali bez obzira na sve, ruksaci su i dalje ostavljali tragove naramenica na našim ramenima. Stoga, ruksake na leđa i krenimo na put.
Dana 24. srpnja 1974. prije točno 50 godina, prilikom uspona smjerom Križ Ushbe u sjeverozapadnoj stijeni Ušbe (4710 m) na Kavkazu dogodila se alpinistička nesreća u kojoj su tragično stradala četvorica istaknutih hrvatskih alpinista – Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak.
O izletu na Stenar se dugo pričalo. Naime, bio je u prvoj polovici rasporeda, ali se stalno nekako pomicao. Mi smo ga pak iščekivali jer smo znali da je to dvodnevni izlet na kojem, umjesto u finim planinarskim domovima ili ponekad i finim osobnim automobilima :-D, spavamo u zimskoj sobi što je povlačilo gomilu pitanja: jel treba karimat, kakav karimat tko ima, koliko topla treba biti vreća, jel imamo toliko toplu vreću, koliko će biti teški ruksaci kad se to sve zbroji uz svu hranu i vodu za dva dana i neizbježne dereze, cepine, pojaseve, užad i slično.
Premužićeva staza od sjevera prema jugu postepeno gubi visinu pa je uvriježeni smjer hodanja od Zavižana preko Alana do Oštarija. Prosječnom planinaru treba oko 17 sati, no planinari ga obično prelaze nekoliko dana jer usput obilaze okolne vrhove. Nekada je staza počinjala na Dešinovcu oko dva kilometra sjeverozapadno od planinarskog doma Zavižan.
Drugi izlet iz ciklusa eko izleta vlakom odigrao se na nama već dobro poznatom Boču, što je jedan od posljednjih vrhova Karavanki prije nego što preko Donačke gore i Macelja prijeđe u ravničarsku Panonsku nizinu.
Prvi izlet iz ciklusa eko izleta vlakom bio je, nama odveć tradicionalni, jednodnevni izlet na Kum. Kako je ovaj izlet bio nekoliko tjedana prije planiran za taj dan, mogli smo se samo nadati da će vremenski uvjeti biti obazrivi prema nama, što je prognoza tjedan dana unaprijed negirala svojim promjenjivim i kišnim najavama.
Neki su spajali dane, neki su negdje drugdje, a ni prognoza nije bila sasvim idealna. Možda su to razlozi da smo u autu bili samo Ariana i ja. Iz Zagreba oko pola 8, starom karlovačkom i kroz zaštićeni kanjon Slapnice negdje do blizu slapa Brisalo, gdje je otprilike naš kraj planiranog puta. U Slapnici mnogo planinara i izletnika, a u to doba jutra čak i poneki znanstvenik koji u visokim gumenim čizmama promatra neku faunu u epruvetici skupljenog uzorka vode...
Hes i ja smo nešta bili zainteresirani kad već nismo išli na divni snježni (i dvodnevni) Stenar. Kad je potvrdila i Taida, radosti nije bilo kraja. A i Lasta bi možda došla iz 'svog kvarta' - Klinča sela, pa da se vidimo. Sjajno, imam plan za lijepu šetnjicu s puno bilja, koju sam inače uvijek prolazio biciklom. Pa mogao bih i najavit...
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
