Kronologija alpinističkog odsjeka
PDS Velebit
PDS Velebit
1950.
5. siječnja
Budući član AO-a Edvin Rakoš, penjač s brojnim prvenstvenim usponima u pedesetim godinama prošloga stoljeća, postaje prvi pročelnik Gorske službe spašavanja, danas HGSS-a.
27. siječnja
Osnutak (osnivačka skupština) Planinarskog društva Sveučilišta Velebit.
Skupština AOV-a 1960.
19. svibnja
Odluka Uprave PDSV-a o osnutku AO Velebita.
15. lipnja
Osnutak (osnivačka skupština) AO Velebita.
1951.
4. travnja
Prvenstveni uspon Smjer kroz jarugu u stijeni Dinare (Željko Poljak, Ratko Čapek, Bogomir Mihelčić, Luy Krasnay, Josip Pordan)
Smjer kroz jarugu
pod brojem 157
1952.
Prvo izdanje Ratkovog skloništa
Samarske stijene
20. listopada
Dovršena gradnja Ratkovog skloništa na Samarskim stijenama nazvanog u spomen na Ratka Čapeka, člana AOV-a stradalog u stijeni Špika u Sloveniji. Poticaj i najviše posla na planiranju i izgradnji skloništa dali su članovi AOV-a, uz druge Velebitaše.
1954.
Prvenstvena Bivakova jaruga u Anića kuku, Paklenica (Branko Lukšić Bivak, solo)
Opis smjera Desna jaruga
Alpinistički vodič iz 1963. - Zlatko Smerke
Prvi prvenstveni uspon ženskog Velebitovog naveza: Desna jaruga u Magliću (Višnja Boltar i Ljerka Zajec)
1955.
Čopov steber
Branko Lukšić i Nikola Zdenko Šimunović Šime ponavljaju Čopov steber u sjevernoj stijeni Triglava.
Na poticaj i uz pomoć članova AOV (dio kojih je bio iz Splita na studijima u Zagrebu), a nakon 8-dnevnog alpinističkog tečaja pod vodstvom Velebitaša kojem je nazočilo deset Mosoraša i na kojem je ispenjan prvenstveni Splitski smjer u stijeni Anića kuka (Branko Lukšić, Z. Šimunović i Ive Bujan), osnovan je pododsjek AO Velebita u PD Mosoru u Splitu. Početak današnjeg slavnog AO PD Mosora i početak trajnih međusobnih prijateljskih veza i zajedničkih pothvata do danas.
1956.
Nedjeljko Jakić (Neđo) i Matija Mlinac prvenstveno penju Tonkinu priječnicu na Kleku.
Anića luka s penjačkim šatorima
1950e
Nedjeljko Jakić i Zdenko Šimunović prvi ponavljaju Brahmov smjer iz 1940. u Anića kuku, Paklenica. Početak penjačkog otvaranja i današnje slave Paklenice, u čemu je AO Velebit kao inicijator i dugogodišnji organizator svibanjskog skupa alpinista dao velik doprinos.
1960.
7. srpnja
Davor Ribarović (Ribar) i Antun Filipčić (Filac) prvenstveno penju Brankov smjer, Klek.
1961.
5. listopada
Nedjeljko Jakić, Matija Mlinac i Davor Ribarović prvenstveno penju Velebitaški smjer u stijeni Anića kuka, Paklenica.
1962.
Miroslav Pleško i Davor Ribarović po zimi priječe Kamniške Alpe od Kamniškog do Kokrskog sedla.
1964.
26. srpnja
Polazak velebitaškog pohoda u Norvešku.
Sudionici: Nedjeljko Jakić, Pavao Jurčić, Marika Kostanjšek, Jerko Kirigin, Hrvoje Kraljević, Matija Mlinac, Davor Ribarović i Dolfi Rotovnik.
Bilo je više lijepih uspona od čega je najteži Trollryggen pfeiler (1600 m), kao šesto ponavljanje u svijetu (Matija Mlinac, Davor Ribarović).
1965.
Održana prva Zagrebačka alpinistička škola koju od tada do danas organizira AOV.
Nedjeljko Jakić na YU ekspediciji na Kavkaz priječi stijenu Bezengija i penje još smjerova na tom području.
1966.
8. listopada
Miroslav Pleško (Čo), Nedjeljko Jakić i Stanko Gilić (AO Kamenjak) prvenstveno penju smjer Klin u Anića kuku, Paklenica.
1969.
Vesna Mihelić-Villi i Marika Kostanjšek-Vrdoljak - prvo žensko ponavljanje Mosoraškog smjera u Anića kuku, Paklenica.
Prva hrvatska ,,šestica“ (prije uvođenja ocjena za led) u ledu, ponavljanje smjera Uber die Nase u sjevernoj ledenoj stijeni Hohe Riffl (Borislav Aleraj Akac, Branko Šeparović Šepac, Jerko Kirigin)
26. srpnja
Ana Klasinc Hunika i Jadranka Reškovac - žensko ponavljanje smjera Dolga nemška do vrha Triglava (1500 m).
1970.
30. kolovoza
Smjer za guitaru pod brojem 3
Klek, alpinistički vodič iz 1985. - Boris Čujić
1971.
1. lipnja
Polazak Prve hrvatske alpinističke ekspedicije Grenland HAEG 71.
Sudionici iz AOV: Jerko Kirigin (vođa), Branko Šeparović, Marijan Čepelak, Hrvoje Lukatela i Dolfi Rotovnik te Dado Mesarić (AO Željezničar) i Nenad Čulić (AO Mosor).
Sudionici ekspedicije HAEG'71, u Logoru 1, ispod Ingolfa
Hrvoje Lukatela, Branko Šeparović, Jerko Kirigin, Nenad Čulić, Vladimir Mesarić, Marijan Čepelak i Dolfi Rotovnik.
Najveći uspjeh ekspedicije je prvenstveni uspon na dotada neosvojen vrh Ingolfsfjeld, nazvan Hrvatski greben (1300 m). Na vrhu su bili Marijan Čepelak (AO Velebit) i Nenad Čulić (AO Mosor).
>>Više fotografija i informacija o ekspediciji potražite ovdje [velebit.neocities.org]
Ingolf (oko 2580 m) i Hrvatski greben
Smjer prvog uspješnog uspona po sjevero-istočnom grebenu planine, s desne strane vrha na gornjoj slici.
1972.
25. ožujka
Prvi hrvatski prvenstveni skijaški spust (ski descent) žlijebom u Velikom Kamencu, Prenj: (Borislav Aleraj, Branko Šeparović, Hrvoje Lukatela Luka, Urso Medo Vrdoljak, Iskra Devčić)
1973.
3. svibnja
Borislav Aleraj i Marijan Čepelak prvenstveno penju Brid klina, za Huniku (A3, A4), u stijeni Anića kuka, Paklenica. Uspon je trajao 8 dana, u razdoblju od 26.4. do 3.5.1973.
Bio je to do tada najteži tehnički ispenjan smjer u Hrvatskoj.
Borislav Aleraj i Marijan Čepelak
nakon izlaza iz smjera Brid klina, za Huniku.
1975.
Darko Berljak - prvo zimsko ponavljanje Sharine poči u Dedecu.
1978.
Velebitova ekspedicija na Denali (Mt McKinley), Aljaska; vođa Jerko Kirigin (Jere).
D. Berljak
u smjeru Burgasser & Leitz
Darko Berljak penje smjer Burgasser & Leitz u južnoj stijeni Dent du Geanta.
1979.
D. Berljak i B. Mrđen
u kombiniranom smjeru u stijeni Mt. Kenye.
Na ekspediciji Mt. Kenya PSH-e (Planinarski savez Hrvatske) vođa ekspedicije Branko Šeparović i Edin Alikalfić (Leptir) penju Diamond Couloir, a Darko Berljak i Boško Mrđen penju kombinirani smjer na desni vrh Nelion.
1980.
Branko Šeparović i Marijan Čepelak prvenstveno penju Tridesetogodišnji smjer u Kleku, u čast 30. obljetnice AOV-a i PDS Velebita.
1981.
Velebitova ekspedicija na Alpamayo, Ande; vođa Jerko Kirigin.
B.Ognančević
na Slobodnoj Španjolskoj 1981. na Kavkazu
Na PSH pohodu na Kavkaz sudjeluju vođa Darko Berljak, Edin Alikalfić, Đuro Sekelj i Branko Ognančević i penju smjerove u stijenama Slobodna Španjolska i Pik Kavkaz te postavljaju spomen ploču četvorici poginulih naših alpinista na Ushbi.
1982.
U osmočlanoj ekspediciji PSZ-a (Planinarski savez Zagreba) na Annapurnu IV sudjeluju Darko Berljak, Edin Alikalfić, Mario Bago, Radovan Draganić, Miroslav Ambruš-Kiš i Boško Mrđen, a E. Alikalfić i M. Bago penju se na vrh (7525 m).
Edin Alikalfić i Mario Bago
na vrhu Annapurna IV (7525 mnv).
1983.
Velebitova ekspedicija u područje St. Elias, Aljaska; vođa Jerko Kirigin.
Boris Čujić, Branko Ognančević i Nino Kurtalj - zimski uspon smjerom Kratka Nemška u sjevernoj stijeni Triglava.
Boris Čujić - prvo zimsko ponavljanje Zajeda skozi okno.
Boris Čujić i Branko Ognančević - brojni novi smjerovi na Kleku: Čeljabinska…
1983. - 1984.
Velebitova skijaška ekspedicija u Patagoniji, Južna Amerika: vođa Neven Fantov (Nef).
1983. - 1985.
Branko Ognančević, Nino Kurtalj i Boris Čujić - veći broj prvih slobodnih ponavljanja u stijenama Julijskih alpa: Belač-Zupan, Raz slovenskega stebra, Skrajni steber, Tržaška…
1984.
Pet članova AOV po prvi puta penju zaleđene slapove u Zelenom viru.
U Zelenom viru 1984
Ognančević, Čujić, Kurtalj, Bilać
Na PSH ekspediciji u Fanske gore (Tadžikistan) sudjeluju Boris Čujić, Edin Alikalfić i Branko Ognančević te penju kombinirane smjerove u tom području. Ispenjano je nekoliko prvenstvenih uspona i popeta Sfinga u Čapdari (VI).
B. Čujić
Fanske gore
Branko Ognančević i Boris Čujić – prvo ponavljanje smjera Užba 74 u sjevernoj stijeni Troglava, Dinara.
Boris Čujić – slobodno ispenjani smjerovi u Julijskim alpama: Cozzolino, Aschenbrenner…
S. Bilać - prvo hrvatsko žensko ponavljanje Čopovog stebra u sjevernoj stijeni Triglava.
Boris Čujić i Zdenko Anić - prvenstveni smjer Tandara mandara, Nad šitom glava, Julijske Alpe.
12. svibnja
Osnovan i svečano otvoren Alpinistički muzej, odnosno Alpinistička muzejska zbirka u Zavičajnom muzeju u Ogulinu; autori su Matija Mlinac, Nikola Zdenko Šimunović, Borislav Aleraj, Jasmin Aleraj i drugi Velebitaši. Velebitaši zbirku održavaju i obnavljaju do danas.
1984. - 1988.
Naveza Edin Alikalfić i Mario Bago u rekordnim vremenima, kao nitko prije njih iz Hrvatske, a ni poslije, penju najteže smjerove (ocjene VI) u stijenama Triglava (uključujući sve smjerove u Sfingi), Travniku i Šitama, kao i tadašnji najteži smjer u Julijskim Alpama - Čihulovu u Širokoj peći (VI+ A2). Po zimi penju Dularjevu zajedu u Jalovcu, a u inozemstvu sjeverne stijene Le Meije i Ortlera.
Darko Berljak je instruktor na dvomjesečnoj Školi za gorske vodiče (Šerpe) u području Annapurne.
1985.
Velebitova ekspedicija na Ruwenzori, Afrika; vođa Zdenko Anić.
Prvenstveni smjer Ružno pače u Kleku (Boris Čujić Čuja solo)
Na ekspediciji PSZ-a u Andama, Branko Ognančević penje prvenstveni smjer u stijeni Huandoy Oeste.
U Peruu 1985.
silaz s Huandoy Oeste
Boris Žiljak penje (solo) Bonattijev stup u Petit Dru; Boris Čujić Stup Gervasuti u Mont Blanc du Tacul, Branko Ognančević Alainovu, a Nino Kurtalj Američku smjer u Petit Dru.
1986.
Nives Boršić je članica Jugoslavenske ekspedicije na Južnu Annapurnu.
B. Čujić i N. Kurtalj
u Walkerovom stupu.
Boris Čujić i Nino Kurtalj penju Walkerov stup u Les Grandes Jorasses.
Ama Dablam 1986.
u Južnoj stijeni
Na ekspediciji PSZ-a na Ama Dablam, uz vođu Darka Berljaka sudjeluju Edin Alikalfić i Mario Bago. Bez Šerpa ispenjan je prvenstveni smjer u alpskom stilu u južnoj stijeni. Alikalfić solo na vrhu (smjer do danas nije ponovljen).
Ama Dablam
Hrvatski smjer
1987.
Na Jugoslavenskoj ekspediciji u Tian Shanu sudjeluju Snježana Bilač, Nives Boršić i Branko Šeparović te penju u stijenama oko doline Ala Archa u Tadžikistanu.
N. Boršić
na Ngojumbi 1987.
Na PSZ ekspediciji na Ngojumba Kang (7743 m), tada treći po visini na svijetu na kojeg još nije stupila ljudska noga, iz AOV sudjeluju vođa Darko Berljak, Jerko Kirigin, Edin Alikalfić, Mario Bago, Zdenko Anić, Nives Boršić, Branko Šeparović i Branko Ognančević.
Na vrh po prvenstvenom smjeru dolazi Edin Alikalfić.
B.Šeparović
skijanje na ekspediciji Ngojumba Kang - u pozadini Cho Oyu
1987. - 1989.
U stijenama Špika, Rakove Špice i Travnika Edin Alikalfić i Nino Kurtalj penju teške smjerove, a u Vežici (Kamniške Alpe) i dvije šestice po zimi.
1988.
Danko Petrin, Ernest Meštrović (Kempo) i Darko Dular (Brada) penju prvenstveni smjer Niva u Kleku.
Danko Petrin i Darko Dular penju teške smjerove u Triglavu i Travniku, smjer Major u Brenvi (Mont Blanc), a Danko Petrin poslije i Aschenbrennerov smjer po zimi.
1989.
D.Petrin u White Limbo
7700 m Everest NW face 1989.
Na ekspediciji PSZ-a u sjeverozapadnoj stijeni Mount Everesta (Great Couloir) iz Tibeta iz AOV sudjeluju: vođa Darko Berljak, Edin Alikalfić, Zdenko Anić, Mario Bago, Darko Dular, Neven Fantov, Jerko Kirigin, Nino Kurtalj, Dubravko Marković, Danko Petrin i Branko Šeparović.
Ekspedicija je provela 72 dana u penjanju iznad Baznog logora te odustala na 8000 metara zbog orkanskog vjetra.
B.Šeparović
na 7800 NW face Everest 1989.
Penjačka ekspedicija u Sjedinjene Američke Države u kojoj sudjeluju Boris Čujić, Slavica Stojaković i Dragan Rogić. Uspješan je bio uspon stijenom Diamond te mnogi kraći usponi, poput Dewils tower. Pokušaj uspona na El Capitan, smjerom Aquarian wall, tragično završava pogibijom Dragana Rogića.
The Diamond
Longs Peak 1989
1990.
Na PSZ zimskoj himalajskoj ekspediciji Annapurna I sudjeluju vođa Darko Berljak, Mario Bago, Nino Kurtalj, Branko Šeparović. Zbog rušenja seraka odustalo se na 7200 m.
N. Kurtalj
na 7000 m na Annapurni I
Boris Čujić penje prvi hrvatski smjer ocjene 8a (smjer Cocomo, penjalište Costiera kod Trsta) i zatim 8a+.
B. Čujić
u smjeru Cocomo (8a)
1991. - 1995.
Desetak članova AOV-a u Domovinskom ratu bili su pripadnici Planinske satnije Velebit, Specijalne postrojbe GS HV koja je djelovala na južnom Velebitu pod zapovjedništvom Jerka Kirigina.
Znak PSV
1991.
1994.
Prvi prvenstveni smjerovi u do tada penjački nepoznatoj stijeni Velikog Kozjaka u Velebitu: Sondirajući smjer, Prijateljska jaruga, Za Zubom (Borislav Aleraj, Marijan Čepelak, Branko Šeparović, Vladimir Dado Mesarić/AO Željezničar). U stijenama Velikog Kozjaka postoji danas preko 130 smjerova, većinu njih ispenjali suVelebitaši, mnoge s prijateljima iz drugih odsjeka.
1995.
Danko Petrin i Branko Šeparović, u okviru hrvatske ekspedicije, na vrhu himalajskog osamtisućnjaka Cho Oyu (8201 m), uz skijaški silaz Šeparovića s vrha. Vođa ekspedicije bio je Darko Berljak.
B. Šeparović
na vrhu Cho Oyu, 8201 mnv.
1996.
Prvenstveni uspon visoke ocjene Karaoke u stijeni Debelog kuka u Paklenici (Boris Čujić Čuja i Darko Dular Brada)
Ekspedicija PSZ-a Grenland. Iz AOV-a Boris Čujić i Darko Dular prvenstveno penju smjer Ujarak (VII/A3, 800 m) u vrhu Igdlorssuit Havn tower.
B. Čujić i D. Dular
prvenstveno penju smjer Ujarak (grenl. kamen).
1997.
Na hrvatskoj ekspediciji po sjevernom grebenu na Mount Everest iz Tibeta sudjelovali su vođa Darko Berljak, Mario Bago, Igor Cindrić, Alen Klabot, Dražen Pezer, Danko Petrin, Mario Rodeš i Branko Šeparović. Danko Petrin s 8350 mnv spašavao je njemačkog člana ekspedicije koji je dobio retinopatiju.
Bojan Ungar penje Messnerov smjer na Denaliju.
Ekspedicija SAD-Kanada. Darko Dular uspješno se uspinje smjerom Zodiac (A3). Na istoj ekspediciji Boris Čujić slomio je nogu.
1998.
Branko Šeparović na vrhu himalajskog osamtisućnjaka Shishapangma u okviru hrvatske ekspedicije; vođa Darko Berljak.
Shishapangma 1998.
Logor na 7450 mnv.
1999.
Ekspedicija u Mali: Boris Čujić - prvenstveni uspon u stijeni Kaga Tondo, 6c+ ( 600m); smjer Guy Abert, 7a u stijeni Suri Tondo (650m); prvenstveni smjer Darkov San u Dular tower, 6b (200m).
Kaga Tondo
Mali
1999. - 2004.
Boris Čujić penje nekoliko prvenstvenih smjerova u Anića kuku: Vila Velebita 7b+, Zlatne godine 7c, Zenit 7b, Nema Dinka do Dinka 7b… Uz to prva ponavljanja smjerova Tango vertikal (VII/A3) i Čas atomov (VI+/A3).
B. Čujić
u smjeru Zenit, Anića kuk.
2004.
B. Čujić
Cochamo, Čile
Ekspedicija Cochamo, Čile. Boris Čujić penje prvenstveni smjer Velebit u stijeni Cerro Trinidad ,6b/A1 (600m) i smjer Mister M, 6b (500m).
Cerro Trinidad
Cochamo, Čile
2005.
B. Čujić
u prvenstenom smjeru u Sichuanu.
Na hrvatskoj ekspediciji u Sichuanu Boris Čujić penje tri prvenstvena smjera, od toga dva na vrhove na koje prije nije stupila ljudska noga: Shanquiao Peak, Kingdom of Heaven, 6c+/A1 (800m) i Pakla Shan, Smjer za Sanju i Adelu 6b/A0 (450m) i Tan Shan, HPD 130, 6a+ (600m).
2007.
Na hrvatskoj ženskoj ekspediciji Cho Oyu sudjelovali su vođa Darko Berljak, Ana Marija Bojko, Tihana Boban, Jelena Dabić, Josipa Levar i Marija Mačešić koja se popela na vrh (8201 m).
Sunčica Hrašćanec u ženskoj navezi s Biljanom Težak nakon 6 dana penje smjer The Nose u El Capitanu (ocjena 5.9 C2).
Sunčica Hrašćanec i Biljana Težak
u smjeru The Nose u El Capitanu.
Boris Čujić i Darko Berljak odlaze u Tasmaniju gdje Čujić penje Totem pole i prvenstveno penje u Blue Mountains smjer ocjene 6c+ (220m).
B. Čujić
u smjeru Totem Pole.
2008.
Boris Čujić penje u Maroku (Taghia) nekoliko teških smjerova do ocjene 7b+, do 700m i prvenstveni smjer Never ending story, 7a.
Taghia
Maroko
2009.
Na hrvatskoj ženskoj ekspediciji na Mount Everest sudjelovali su vođa Darko Berljak, Josipa Levar, Sunčica Hrašćanec i Ena Vrbek koja se popela na vrh (8850 m).
Ena Vrbek
na vrhu Mount Everesta (8850 mnv).
2012.
Darko Berljak, Edin Alikalfić i Dražen Pezer sudjeluju u potrazi na Kavkazu i ispod Ushbe pronalaze posmrtne ostatke Viktora Tabakovića koji je tamo poginuo u lavini 38 godina prije.
23. kolovoza
prvenstveni smjer Martinov oblak, Veliki Kozjak, Velebit. Borislav Aleraj i Marijan Čepelak penju spomen-smjer za Martina Užarevića, pročelnika AO Velebita stradalog u stijeni Vršac u Sloveniji.
2020.
AO Velebit i PDS Velebit izgubili su prostore u Radićevoj 23 u Zagrebu, u kojima su sretno živjeli od svog osnutka punih 70 godina (!) te su preselili u nove prostore u Klaićevoj 42.
