03.07.2026. – 05.07.2026.
Nakon prvog dijela tečaja u kojem smo odslušali sva potrebna predavanja te tijekom kojih su članovi društva PDS Velebit s nama podijelili svoja iskustva iz visokogorstva, kao i brojnih odrađenih vježbi pod vodstvom neumornog instruktora Bože te njihovog neprestanog ponavljanja, na red je došao, može se reći, ozbiljniji visokogorski izlet. U sklopu drugog dijela visokogorskog tečaja 2026. godine odluka je pala na Grossvenediger (3666 m) i Rainerhorn (3559 m).
Oba vrha pripadaju skupini Venediger, koja se nalazi unutar planinskog lanca Hohe Tauern u Austriji, ujedno proglašenog nacionalnim parkom. Grossvenediger je glavni vrh skupine Venediger te ujedno i četvrti najviši vrh Austrije, dok posebnu važnost ima i obližnji Rainerhorn. Plan je bio u jednom danu popeti oba vrha, budući da se nalaze na našoj planiranoj ruti. Sam izlet bio je zamišljen kao kombinacija prelazaka preko svih oblika visokogorskog terena.
Za mnoge je ovo bio prvi susret s ledenjacima, ali i prvi uspon iznad 3.000 metara nadmorske visine, na kojoj postoji mogućnost pojave blagih simptoma visinske bolesti. Naravno, vođeni znatiželjom i uz stručno vodstvo svih instruktora, bili smo spremni iskusiti i taj dio visokogorske avanture. U svakom slučaju uz trud, poneki napor te kao i uvijek odlično društvo, dobra zabava bila je zagarantirana. Pa da vidimo kako je to izgledalo!
1. DAN: ZAGREB – GRUBEN (1.200 mnv)– BADENER HUTTE (2.608 mnv)
U dogovoru i prema uputama naših voditelja tečaja Ivane i Žaca, mjesto sastanka je Gruben, 10.00h, a u kojem mjestu ostavljamo aute i započinjemo našu trodnevnu avanturu. Kao i uvijek, izlet započinje dan prije dobrom organizacijom i pripremom potrebne opreme, odjeće i hrane. Pokret iz Zagreba je isplaniran u 4.30h kako bi na vrijeme i bez žurbe stigli na mjesto sastanka. Za visokogorstvo to vrijeme i nije tako rano, pa nam je ostavljeno dovoljno vremena za kvalitetan san. No, naravno, kao i uoči svakog izleta, određena doza uzbuđenja nije dopuštala da se odmah utone u san. Tako je bilo i ovoga puta – samo se čekao polazak, uz praćenje kasnonoćnih utakmica Svjetskog prvenstva u nogometu. :")
Na mjesto sastanka smo došli u predviđeno vrijeme, rasporedili užad i ostalu zajedničku opremu po ruksacima, te smo bili spremni za pokret. Cilj za prvi dan je bio planinarski dom Badener Hutte koji se nalazi na 2.608 mnv. Put do doma pratio nas je kroz bajkovite prizore zelenih pašnjaka, ledenjačkih rijeka i otvorenih pogleda prema okolnim vrhovima, koji su nam već na samom početku nagovijestili kakva nas avantura očekuje.
Sam uspon do planinarskog doma je bio ugodan uz razgovor sa kolegama. Unatoč visinskoj razlici od približno 1.500 metara, uz umjeren tempo uspon je prošao poprilično lagano. U domu su nas dočekali veseli domaćini, spremni i opskrbljeni pićem i hranom da budemo njihovi gosti naredne 2 noći.
U dom smo pristigli u popodnevnim satima, a plan je bio odmoriti sat vremena, te odraditi vježbe i podsjetiti se uloge članova u navezima kako bismo bili spremni za siguran prelazak preko ledenjaka. Ponovili smo naveze i ostale potrebne osnove za dan uspona, te uz kontrolu i savjete instruktora, uspješno se pripremili za slijedeći dan.
Nakon odrađenih vježbi, iskoristili smo preostalo vrijeme za zajedničko druženje u domu uz večeru, sastavili popis naveza kako se ne bi gubilo vrijeme na ledenjaku te bili spremni za spavanje! Naravno kao i inače, nikad dovoljno sna u planinarskim domovima, ali obzirom da je sve savršeno, navedeno ne predstavlja problem već samo slatke brige!
2. DAN: BADENER HUTTE (2.608 mnv) – RAINERHORN (3559 mnv) – GROSSVENEDIGER (3666 mnv) - BADENER HUTTE (2.608 mnv)
Jutarnje buđenje! Oprema i ruksaci spremni! Doručak u 6.00h, te pokret prema planiranim vrhovima. Iako smo planirali raniji polazak kako bismo imali dovoljan vremenski okvir za uspon na oba vrha, u dogovoru sa domaćinama, najraniji termin za doručak koji su nam mogli omogućiti je bilo 6.00h, pa smo se slijedom toga organizirali i na taj način planirali dan uspona. Određeni umor zbog manjka sna postoji, ali uzbuđenje i adrenalin ne dozvoljavaju da umor nadvlada! Jedna zajednička fotka pred domom, provjera opreme, te smo spremni za naš polazak!
Od doma smo krenuli prema ledenjaku prateći Ivanin, naše voditeljice tečaja, „umjereni tempo“. I dalje su nas pratili bajkoviti prizori prirode, koje je teško opisati riječima, stoga fotografijama prepuštam da same dočaraju barem dio onoga što smo doživjeli i kakvi su nas pogledi pratili na putu prema vrhovima.
Kako stara planinarska izreka kaže – nema lošeg vremena, već samo loše opremljenog planinara. Ali ovoga puta vrijeme nam je zaista bilo naklonjeno, uz sitne i kratkotrajne promjene. Stigli smo do ledenjaka, vadimo našu zajedničku opremu iz ruksaka, uzimamo svoju osobnu opremu, montiramo dereze na gojzerice, formiramo naveze te smo spremni za susret sa ledenjakom i prelazak preko istoga.
Osjećaj hodanja po ledenjaku bio je odličan. Led je ostavljao određeni dojam svježine i snagu prirode, te po slobodnoj ocjeni, pukotine na ledenjaku su bile minimalne. Ipak, u visokogorstvu nema mjesta podcjenjivanju, te bez obzira na uvjete, koncentracija mora biti stalna i postojana!
Prvi dio uspona bio je umjereno strm, ali uz kontinuiran i normalan tempo sa lakoćom je savladan! Nakon ledenjaka, a kako je već bilo najavljeno da ćemo tijekom izleta proći gotovo sve oblike visokogorskog terena, na red je došao stjenoviti i krušljivi dio. Na njemu smo proveli nešto više vremena nego što je bilo planirano, tražeći povratak na rutu koja vodi prema vrhovima. Posebnu nelagodu stvaralo je hodanje u derezama po odlomljenim stijenama, bez snijega i leda koji bi derezama dali potreban oslonac. Ali kao i inače, uz zadržano strpljenje i smirenost, svaka prepreka i nelagoda je savladljiva, pa je jednako tako bila i ova!
Nakon kratkog stjenovitog dijela, vratili smo se na led i snijeg prema vrhovima. Za snijeg se može reći da je bio poprilično dobar, obzirom da smo minimalno propadali kroz njega što je super jer nije dodatno crpilo našu energiju. Daljnji prelazak preko snijega i leda bio je umjerenog nagiba, te smo uz lagani tempo isti savladali, uz naravno redovnu šalu i dozu humora koja je neizostavna u kakvoj god situaciji bili! Nakon nekoliko sati tabananja stigli smo pod vrhove Grossvenediger i Rainerhorn. Slijedio je dogovor instruktora i voditelja tečaja koji su uzimajući u obzir preostalo vrijeme predviđeno za uspon zajedno s izraženom željom tečajaca donijeli odluku da se popnemo na Rainerhorn, dok je Grosvenediger bio u oblaku te on ostaje za neki drugi put! Do vrha Rainerhorna vodile su dvije mogućnosti. Nudila se mogućnost da preko grebena prepriječimo put, što je bilo atraktivnije, ali naravno uz koncentraciju i oprez, ili druga mogućnost da zaobiđemo greben te pratimo gpx trag i pitomijom rutom dođemo do istoga.
Usuglasili smo se da to bude prelazak preko grebena! Pažljivo uz svaki korak prema naprijed, sigurno su svi polaznici ovoga izleta stigli na vrh! Naravno, kako je vrijeme na trenutke bilo promjenjivo, ali većinom odlično, pristupom na vrh dočekao nas je ipak oblak te se pogled pružao do nekoliko desetaka metara pred nosom! Opalili smo par maglovitih fotki za uspomenu, te smo se zaputili prema našim domaćinima planinarskog doma na večeru.
Silazak je bio poprilično miran, uz kratka stajanja i razgovor. Blagi umor i pokoji žulj se osjećao, ali ništa što bi stvaralo prepreku za osjećaj sreće i zadovoljstva! U dom smo pristigli u planirano vrijeme, te je na redu bila večera i druženje uz pokoje osvježavajuće piće. Smijeh i dobro raspoloženje su pratili ostatak dana i večeri, te nakon višesatnog druženja, umor nas je savladao te smo bili spremni za spavanje! zzzz
3. DAN: BADENER HUTTE (2.608 mnv) - GRUBEN (1.200 mnv) – ZAGREB 6.00 – 6.30 Buđenje!
7.00 Kava i doručak! 8.00 planirani pokret! Ali budući su zadani ciljevi ostvareni te je taj dan bio ipak malo opušteniji, kratko, ali ne previše smo napravili iznimku i razduljili planirani pokret. Jedna fotka našeg domaćina Seje prije silaska i spremni smo! U početku smo krenuli kao kompaktna grupa prema dolje, ali vrlo brzo smo se raštrkali te svako u svom tempu je krenuo prema autima. Silazak je trajao nekoliko sati, ali bez žurbe budući smo željeli čim duže uživati u prirodi i miru koji nam je pružala!
