Ovogodišnji Visokogorski tečaj započeo je u siječnju u klasičnom stilu – upoznavanjem sa snijegom, opremom i osnovama koje čine temelj svakog sigurnog kretanja u zimskim uvjetima. Velika većina nas bila je uvjerena da znamo što nas čeka. Spoiler: planina nas je brzo demantirala. Ivana i Žac bili su uz nas da nas vode, ali ne previše – dovoljno da mislimo da znamo što radimo.

Siječanj: prvi koraci na snijegu

Prvi izlet na Zelenicu poslužio je kao uvod u svijet zimskog planinarenja i alpinizma, a cilj izleta bio je sigurno doseći dom te uvježbati osnovne tehnike kretanja i snalaženja u zimskim visokogorskim uvjetima. Kroz osnovne vježbe usvojili smo tehnike zaustavljanja cepinom, slaganja naveza te prvo slaganje užeta.

Za mnoge od nas to je bio prvi pravi kontakt s opremom i načinom razmišljanja koji visokogorstvo zahtijeva. Hladnoća i snježni pokrivač dodatno su pojačali doživljaj planine, ali i naglasili važnost dobre pripreme i timskog rada. Ovaj izlet bio je vrijedno iskustvo koje nas je dodatno motiviralo za daljnje usavršavanje u zimskim uvjetima.

Nedugo zatim uslijedio je i prvi zimski uspon na Viševnik. U uvjetima koji su nam dali naslutiti što nas čeka u nastavku tečaja, odradili smo svoj prvi vrh u zimskim uvjetima i napravili važan korak od početnika prema ozbiljnijem kretanju u planini. Krenuli smo s Rudnog polja, prateći stazu koja se postupno uzdiže kroz šumu i izlazi na otvorene padine s kojih se pružaju prekrasni pogledi na okolne vrhove Julijskih Alpa.

Završni dio uspona zahtijevao je dodatni oprez zbog strmijeg terena i zimskih uvjeta, no uz dobru pripremu i timski rad uspješno smo stigli na vrh. Zbog magle nismo imali pogled na Triglav i okolni planinski lanac, ali to nas nije obeshrabrilo niti učinilo izlet manje dojmljivim i motivirajućim za daljnje planinarske izazove.

Riječi kolege Marka Mastrovića:

 „Okupljanje je bilo u 8:30 u Rudnom polju na parkingu sportskog centra Pokljuka, a točno u 9:00 krenulo se na Viševnik. Dužina rute uspona je 3,2 km, uz visinsku razliku od 700 m. Nakon provjere lavinske opreme krećemo na uspon. Ubrzo radimo prvu pauzu i stavljamo zimsku opremu – navlačimo dereze, stavljamo pojas te osiguravamo cepin za pojas. Budnim okom instruktora, koji su provjerili da svi imaju potrebnu i ispravnu opremu, nastavljamo prema vrhu. Snijega nema previše, ali dovoljno za prvo isprobavanje opreme i snalaženje polaznika s njom. Vrijeme je idealno za hodanje – oblačno, bez vjetra na većini uspona. Na vrh Viševnika (2050 m) dolazimo kompaktno, bez većih zaostataka. Nakon kratke pauze slijedi brži spust, a na najstrmijem dijelu odrađujemo vježbe zaustavljanja cepinom. Svi smo isprobali različite scenarije padova i reakcije na njih. Putem do auta hodamo u navezima, a na kraju dana odlazimo na zasluženu klopu i pivo.“

Veljača: prilagodba i prve ozbiljne lekcije

Veljaču smo otvorili nešto drugačije – sudjelovanjem na trail utrci „Sky Snow Visočica“ na Visočici, u gostima kod kolege s tečaja Marijana Butorca. Kroz dinamičniji pristup planini testirali smo vlastitu kondiciju. Na vrhu nas je dočekao širok pogled na okolne planine i prostranstva, što je dodatno nagradilo uloženi trud. Svaka čast našoj voditeljici Ivani na pobjedi u utrci. Drugi dan izleta iskoristili smo za planinarenje sa startom iz Baških Oštarija, posjetivši vrhove Kiza i Vršak. Izlet je bio odlična prilika za jačanje timskog duha i usvajanje osnovnih vještina u opuštenijem okruženju, a ostat će zapamćen po odličnom druženju i opuštenoj atmosferi.

Zbog nepovoljnih lavinskih uvjeta planovi za sljedeći izlet morali su se prilagoditi, pa smo se okrenuli našem Velebitu. Uspon na Zavižan donio je sve ono zbog čega se ide u planine – sunce, snijeg i pogled koji se protezao sve do Apenina i Kamniških Alpa. Mnogi su s tog izleta ponijeli i prve ovogodišnje „sunčane uspomene“ na licu. Uz instruktore, s nama je bio i Božo, koji je aktivno sudjelovao u vježbama i dijelio svoje znanje, čineći ih sigurnijima i zanimljivijima.

Kraj mjeseca obilježio je dvodnevni izlet na Vršič, iznimno edukativan dio tečaja. Prvi dan bio je posvećen lavinama – kroz predavanja HGSS-a učili smo o vrstama snijega, stabilnosti pokrivača i procjeni rizika, uz poseban naglasak na prepoznavanje opasnih situacija. U praktičnom dijelu radili smo lavinske vježbe i pretragu zatrpanog unesrećenog. Drugi dan bio je rezerviran za izradu sidrišta u snijegu i rad u manjim grupama, što je omogućilo bolju suradnju i razmjenu znanja.

Stečeno znanje dodatno smo „začinili“ spontanim ranojutarnjim usponom na Malu Mojstrovku – savršenim razbuđivanjem prije nastavka vježbi.

Ožujak: testiranje granica

S ožujkom dolazi promjena – od polaznika koji uče počeli su se oblikovati pravi visokogorci. U dva intenzivna vikenda odradili smo uspone na Špik i Grintovec, dva slovenska velikana koji u zimskim uvjetima ne ostavljaju prostor za pogreške. Oba izleta započela su u tri ujutro, što je značilo kompletne ture bez sna.

Uspon na Špik odradili smo kao grupa za četiri sata, dok su najbrži stigli i brže. Nekima je taj vrh godinama bio samo nedostižan cilj, a sada smo ga kao polaznici i ostvarili. Kroz noć, dubok snijeg i zahtjevan teren, stigli smo na vrh neposredno nakon izlaska sunca.

Grintovec se pokazao zahtjevnijim – dubok snijeg, magla i hladnoća otežavali su svaki korak. Dio ekipe okušao se i u prvoj grapi, a unatoč izostanku pogleda, zabave nije nedostajalo – od traženja smjerokaza do „arheoloških radova“ na vrhu.

Vrijedi napomenuti da, unatoč svim uvjetima, tehnike zaustavljanja cepinom (srećom) nismo morali koristiti u stvarnim situacijama.

Za kraj, posljednji izlet odveo nas je na kralja slovenskih planina – Triglav, ali ovaj put samo do Kredarice. Pravi uspon na vrh ostavljamo za trenutak kada postanemo diplomirani visokogorci. Do tada, ostaje osjećaj da smo od običnih ljudi počeli nalikovati na visokogorce – ili barem mislimo da jesmo.

Rezime

Ovaj visokogorski tečaj odlično je organiziran i dosad je premašio naša očekivanja. Instruktori Ivana i Žac ulažu puno vremena, truda i strpljenja u naše obrazovanje. Postali smo dio jednog odličnog tima sastavljenog od različitih ljudi koje povezuje ista stvar – ljubav prema planini.

Dalje…

U iščekivanju novih zimskih pothvata nastavljamo s redovitim vježbama utorkom na žici, pod budnim okom naših voditelja i uz Božine upute, pripremajući se za izazove koji su tek pred nama. Ako je suditi po dosadašnjem tempu – bit će zanimljivo.

U tekstu sudjelovali:

Marko Mastrović, Ivan Škurina, Siniša Grgec, Ivan Jelić, Renato Ljubić, Maja Radulović