10. - 11.1.2026.

Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!

Zimski Izlet Planinarskog Odsjeka (ZIPO) je institucija koja omogućuje svim Velebitašima dobre volje da steknu iskustvo i znanje potrebno za sigurno kretanje po planinama u zimskim uvjetima što između ostalog podrazumijeva i tehnike korištenja osnovne zimske opreme – kacige, cepina i dereza.

Prvi izlet ovogodišnjeg ZIPO-a bio je na području Karavanki, gdje su iz doma na Zelenici skupine osvajale različite obližnje vrhove, ali krenimo redom.

Autima smo krenuli iz Zagreba zahvalni što je ledena kiša od sinoć prestala. Skupili smo se na parkingu u Podljubelju u 9 sati ujutro. Uz blagu konfuziju oko naplate parkinga, prebrojili smo se i pripremili opremu za početak hodanja. Pošto se dobar dio skupine prvi puta susreo sa cepinom, namještanje istoga na ruksake je oduzelo nešto vremena. Dvoipokilometarski put do doma na Zelenici je prošao relativno brzo i bezbolno

Nakon predaha podijelili smo se po grupama sa minimalno dva instruktora po grupi. Uz pomoć njih bilo je puno lakše staviti dereze i barem izgledati kao da znamo što radimo sa cepinom. Uslijedila je vježba osnove hodanja uz pomoć zimske opreme i poslije toga vježba samozaustavljanja cepinom (engl. self-arrest). Nakon vježbi grupe su se uputile prema različitim ciljevima po vlastitom nahođenju. Neki od njih su bili vrh Ljubeščice (1705 mnv) i Dom pri izviru Završnice.

Dan smo završili večerom u domu i druženjem dugo u noć, kako to već ide 😊. Tada je i definiran jedan od uspona sutradan – veliki vrh Begunjščice kroz Šentanski plaz.

Drugi dan smo se podijelili, sada u dvije veće grupe. Jedna od grupa se uputila na Srednji vrh (1796 mnv) a druga se odvažila na osvajanje Begunjščice (2060 mnv). Uspon na Begunjščicu nije bio tehnički zahtjevan ali je svatko dobio bolju sliku vlastite tjelesne kondicije. Zimska oprema je sada već postala prijatelj i davala nam sigurnost na strmini, pogotovo u naletima vjetra. Za nagradu što smo savladali uspon kroz Šentanski plaz, na grebenu nas je obasjalo sunce, pa smo i lakše stigli do samog vrha.

Nakon neizostavnog slikanja nešto smo gricnuli i spustili se istim putem, neopterećeni praćenjem serpentina koje smo isprtili na usponu. Na parkingu smo bili već oko 3 popodne.

Sve u svemu, odlično iskustvo zimskih radosti – super ekipa, strpljivi instruktori kao nepresušni izvor ekspertize i neopisiva priroda na 2h vožnje od Zagreba.

Dario