DABARSKI KUKOVI 10.5. - 11.5.2025. Vinko Puškar
"Nije što je namijenjeno, nego što je suđeno" — rekli su mudri ljudi (ili prijašnji izvještaji), a meni je sudbina odlučila servirati baš ovaj izvještaj.
Iako sam se mislio izvlačit na to da već drugi put radim večeru, da nemam olovku i slične fore, znao sam da Mislavova tekica ne prašta. Pomiren sa sudbinom, samo sam potvrdno kimnuo i preuzeo zapisničku štafetu.
Slika 1.
Dobro jutro Tulove!
Slika 2.
Malo je zapuhalo
Slika 3.
Zato se ogrjev skupio putem
Slika 4.
The Who - Who Are You.mp3
Ovaj put na red su došle Tulove grede – napokon da i to vidimo. Ovo čudo od stijene bilo je i prije na repertoaru ali je odgađano zbog vremenkih uvjeta.
Toliko spominjano kampiranje na Tulovim i silni hvalospjevi bili su opravdani – Tulove su naprosto savršeno mjesto za kampiranje, klinovi se sami zabijaju, a pogled veličanstven.
Po dolasku na mjesto okupljanja slijedi klasično organiziranje i čekanje da nam se izdaju upute, ko s kim i kako. Upadam u navez s Robićem. Uzimamo opremu i krećemo u Barbarin smjer.
Nalazimo ga i počinjemo s pripremom, uže, skica, itd. ... Vrlo brzo nam se pridružju još dva naveza: Bojan – Tibor i Kufrin – MatijaK. Dobra ekipa, dobar smjer – šta ćeš više.
Slika 5.
Perica i Tibor nakon izlaska iz smjera, a pred velikim južnim zidom srednje stijene
Slika 6.
Standardno fotkanje nakon Tulova smeri
Ulaz u smjer je drito u kamin, Robić vodi. Izmjenjujemo se u vodstvu, a cijelim putem prate nas orijentacijski izazovi. Ništa što se ne da rješiti. Samo penjanje je bilo zanimljivo i drugačije od svega do sad.
Osobno mi je Barbarin smjer bilo prvo klasično penjanje i zanimljivo iskustvo. Umjesto spitova na koje sam navikao dobio sam obračun sa zagonetkama – di je štand hmmm.
Slika 7.
Čez granato? Oprezno!
Slika 8.
Domoljubni motiv
Cijelim putem kupim Robićeve fore te imporviziramo međuosiguranja i štandove. Smjer je ugodno lagan s tu i tamo kojim zanimljivim detaljem.
Na kraju smjera izlaz s kojeg puca pogled + domoljubni motivi.
Slika 9.
Vinko i Robić na vrhu Tulovih greda
Slika 10.
Vidimo se sutra Vinko!
Nakon kratkog odstupa slijedi standardna rekapitulacija penjanja, odmor i priprema za spremanje večere. Mislav i Prep raspravljaju i bilježe detalje u maniri olimpijskih sudaca.
Skupljaju se polako i drugi navezi, a dojmovi razmjenjuju. Ekipa iz Tulova smjeri je došla zadnja, satima su bili u smjeru što mi daje za misliti jer sutra idem u taj smjer.
Spomenuta priprema i planiranje večere se odužilo pa je i sama večera bila dosta kasno. Dobar recept za zahtjevna nepca, gladnim ljudima je sve fino (kuhari Ema, Tibor, Vinko😊).
Vatra je bila malo slabija, a želudci sve prazniji.
Slika 11.
Tulove u suton
Srećom, taj vikend na Tulovim je bila i Velebit VG ekipa (networking je pola posla) pa smo otkrili da postoji mobilni roštilj. Kad kažem "mobilni", ne mislim na onaj iz Peveca — ovo je ozbiljan uređaj s više nivoa, plamenom koji grije dušu i mirisima koji bude emocije. Na roštilj padaju zaboravljeni recepti, marinirani još prije školice, a sad uskrsli kao feniks iz hladnjaka.
Slika 12.
Predivan penjački ambijent
Slika 13.
Pogled s vrha prema kraju Velebitskog kanala i izlazu tunela Sv. Rok
Slika 14.
Najvažniji štand
Nije to bila samo večera, to je bila prava gozba, a žamor oko vatre se protegnuo u noć.
Možda je to bio i najvažniji štand tog dana, onaj gdje svi uže drže zajedno.
Vinko Puškar
Podijeli!
LjAŠ25 07: Štandovi, šta je to?
"Nije što je namijenjeno, nego što je suđeno" — rekli su mudri ljudi (ili prijašnji izvještaj, hmmm..), a meni je sudbina odlučila servirati baš ovaj izvještaj. Iako sam se mislio oizvlačit na to da već drugi put radim večeru, da nemam olovku i slične fore, znao sam da Mislavova tekica ne prašta pa sam pomiren sa sudbinom samo potvrdno kimnuo i preuzeo zapisničku štafetu.
LjAŠ25 06: Legenda o presoljenom gulašu
Radosni proljetni dani produženog vikenda osvanuli su u životima zaljubljenika u prirodu. Ipak, penjati se za vrijeme škole NE SMIJE, a snagu valja čuvati za dva dana na Dabarskim Kukovima. Nameće se pitanje: “Tko je vidio stajati doma na produženi vikend?”. Odgovor je naravno “Nitko!” pa se tako Matej i ja odlučujemo za malo kondicijskog planinarenja kroz kružnu turu na Begunjščici. Živa je istina da ljudi prilikom tako intenzivnih aktivnosti gube dosta soli, koje bi u jednom trenutku trebalo nadopuniti.
LjAŠ25 05: Nije što je namijenjeno, nego što je suđeno
To je navodno neka stara narodna poslovica, ali ja ju nikad nisam čula ni od koga osim svojih doma. Naravno da je prikladna baš za ovaj vikend kad je mene dopalo pisanje izvještaja i to zato što sam htjela pisati izvještaj nakon prve Paklenice kad me Flex&Rex prožvakao i ispljunuo pa mi je to bilo baš smiješno, ali je sudbina htjela da to bude ovaj pa da svi čitaju moju sramotu.
