U subotu, 25. listopada okupili smo se u ranim jutarnjim satima na Glavnom kolodvoru u Zagrebu s ciljem da vikend provedemo u planinama Julijskih Alpa. Nakon dolaska u Kranjsku Goru, krenuli smo na uspon od jezera Jasna prema Erjavčevoj koči na Vršiću. Put nas je vodio kroz predivan jesenski krajolik, a prva duža pauza bila je kod Mihovog doma, gdje smo ručali iz ruksaka i proučili plan rute pomoću karata i kompasa. Usput smo prošli pokraj Ruske kapelice, povijesnog spomenika ruskim ratnim zarobljenicima koji su gradili cestu preko Vršića.
Glavna stanica bila je Erjavčeva koča na 1590 m, gdje smo imali organizirano prenoćište Nakon kraće okrjepe, krenuli smo prema vrhu Nad Šitom Glava (2087 m). Zbog snijega i hladnoće svi smo bili opremljeni kacigama i zimskom opremom. Staza se odmah strmo uspinjala, vijugajući kroz rijetku borovu šumu. Snježna staza, uski prolazi i hladan vjetar dodatno su otežavali hod, ali su prekrasni vidici na vrhove Nacionalnog parka Triglav – Malu Mojstrovku, Slemenovu špicu, Špik i Škrlaticu – nagradili svaki korak. Nakon kraćeg zadržavanja na vrhu, zbog hladnoće je uslijedio brzi spust istim putem natrag do doma. U dom smo stigli prije mraka, gdje smo večer proveli u toplom planinarskom ozračju - uz ukusnu tradicionalnu slovensku večeru, pjesmu, gitaru i druženje koje je potrajalo do kasnih sati.
Nedjeljno jutro započelo je laganim hodom prema Visokom Mavrincu (1562 m). Staza je vodila kroz gustu šumu i dijelom makadamskim putem. U dogovoru smo se podijelili u dvije grupe – jedna je krenula na vrh, dok je druga odabrala kraću varijantu i povratak prema autobusu. Na vrhu Visokog Mavrinca dočekali su nas široki pogledi na okolne vrhove – Špik, Škrlaticu, Mojstrovke i prijevoj Vršić. Nakon duže pauze i zajedničkog fotografiranja, započeli smo spust prema jezeru Jasna, gdje nas je čekao autobus. Iako je zadnji dio grupe stigao uz kišu, raspoloženje nije splasnulo - svi su se u Zagreb vratili zadovoljni, puni novih planinarskih doživljaja i lijepih uspomena.
Julijske Alpe još su jednom pokazale svu svoju ljepotu i snagu, a 49. VOPS ponosno dodaje ovaj izlet u svoju planinarsku kroniku.
Silvia Kos
