U subotu, 18. listopada, u ranim jutarnjim satima skupili smo se na glavnom kolodvoru u Zagrebu kako bismo još jedan vikend proveli u planinarskoj avanturi. Oko sedam sati autobus je krenuo put Istre, a dobro raspoloženje i mirisi jeseni najavili vikend ispunjen prirodom, druženjem i učenjem.

Naša planinarska priča započela je u selu Male Mune, odakle smo krenuli stazom prema vrhu Orljak. Jesen je Ćićariju obojila u svoje najljepše nijanse – šuma je gorjela u tonovima zlatne, narančaste i crvene, a lišće je šuškalo pod nogama dok su se kroz krošnje probijale zrake toplog jutarnjeg sunca. Staza se blago uspinjala kroz šumske putove i stijene, a svaki korak donosio je novi kadar jesenske čarolije.

Na Orljaku smo napravili zasluženu pauzu – vrijeme za ručak, fotografiranje i uživanje u pogledu. Po povratku smo se podijelili u dvije grupe: jedna je krenula prema Brajkovom vrhu, dok je druga odabrala povratak prema Koritima. Oni koji su se uspeli na Brajkov vrh nagrađeni su pogledom na raskošnu listopadnu šumu i Korita.

Spust prema Koritima vodio je oštrom, ali slikovitom stazom. Na izvoru pitke vode zaustavili smo se da napunimo boce. Ubrzo smo stigli do planinarske kuće Korita, smještene tik uz izvor, gdje nas je dočekao miris domaćeg gulaša koji su pripremili naši domaćini.

Nakon večere uslijedio je dio školskog programa programa – učenje novih čvorova: bulin, „gaće“ (da, to je stvarno naziv čvora) i još pokoja zavrzlama s konopcem. Vježbanje je prošlo uz smijeh i male zapetljaje, ali nakon tog „mučenja“ Karlo nam je priredio pravo jesensko iznenađenje – vruće kestene! Uz miris kestena, razgovor i karte, večer se pretvorila u nezaboravno druženje koje je potrajalo do dugo u noć. Najhrabriji su noć proveli u bivku i šatorima, dok su se ostali smjestili u toplini planinarske kuće.

Nedjeljno jutro donijelo je razbuđivanje uz svježi zrak i pakiranje ruksaka. Ponovno smo se podijelili u dvije grupe – jedna je krenula preko Županj vrha prema Velikom Planiku, dok je druga išla direktno do Planika. Na vrhu nas je dočekalo vedro jesensko sunce i pogled koji se protezao preko Učke, Ćićarije i kvarnerskih otoka.

Oko 17 sati svi smo se okupili ispred autobusa u Lupoglavu, umorni, ali sretni i puni dojmova. Povratak prema Zagrebu bio je ispunjen pričama, smijehom i tihim mislima o svemu što smo naučili – i na stazi, i jedni od drugih. Još jedan izlet planinarske školice PDS Velebit završio je onako kako i treba – s osmijehom i planom za sljedeću avanturu.

Klara