U subotnje jutro, skupilo se nas 40ak (i par golubova) nešto prije 8:00 na glavnom željezničkom kolodvoru.
Krenuli smo vlakom u 8:25 za Ogulin. Putem se družili, kartali, doručkovali, prepričavali dojmove i planinarska iskustva, ponovili čvorove i naučili lađarski čvor.[
Oko 11 sati smo stigli u Ogulin, sjeli na kavu u Dreams Rock caffe, izvidnica se odmah primila posla i skoknula do obližnjih plodina po namirnice za grah i palačinke. Opskrbili se kartama, napravili plan kretanja. Krenuli smo do PD Klek oko 13 sati uz rijeku Dobru od koje smo se odvojili kod Vučić sela pored skijališta i nastavili planinarskim putevima uz koje prolazimo uz tri vidikovca.[
Oko 15 sati se skupljamo svi na livadi Malo Polje gdje radimo prvu pauzu za gablec. Vrijeme nas služi, kako bi se reklo „not great not terrible“ oblačno je i vlažno, ali smo sretni što ne pada kiša.
Nastavljamo dalje, put nam se preklapa sa lokalnom cestom i vodi nas na Ferdinu stazu koja nas prvo vodi do predivnog vidikovca Golubinac sa kojega seže pogled na sami vrh Kleka, ali nam se Klek sramežljivo omotao oblacima. Ferdina staza nas u nastavku svojim profilom poput rollercoaster-a diže blizu 727m, pa spušta blizu 675m i opet diže blizu 740m.
Podijeljeni u više manjih grupa vođenih instruktorima, prva grupa otvara vrata planinarskog doma u 15:30, prepričavaju se dojmovi, čuje se onaj ssssk zvuk otvaranja piva, svi zadovoljni, živi i zdravi, jedan nam je školarac imao poteškoća sa gojzericama, pa je njegov prizor dolaska izgledao kao povratak lovca sa plijenom u rukama, međutim naš je školarac umjesto zeca ili patke nosio đonove gojzerica.
Kuhari su se odmah primili posla, pripremao se grah sa ričetom, lećom, špekom i kobasicama, te je svatko još dobio jednu kobasicu sa roštilja. Pekao se i domaći kruh sa VOPS 49 potpisom, bio je zarazno dobar da ni mrvice nisu ostale od njega (i golubovi bi nam zavidjeli)! Za desert su se spremale palačinke sa nutellom koje su se razgrabile kao da su na lidlovoj akciji. Punih želuca svirala se gitara i pjevalo do kasno u noć, domar nam je dozvolio do 24, u 24:20 je došao po gitaru. Dogovor za sutra, tko hoće ići na vrh, mora biti u 8:00 spreman za pokret.
Na vrh je došlo nas 18-19, ostatak se družio u domu. Teren je bio maglovit i relativno skliski, na žalost ni na vrhu (1181m) nismo imali sreće, pa se od niske naoblake nije ništa vidjelo. Vratili smo se u dom, doručkovali i krenuli oko 10:30 za Ogulin.
U povratku se nismo vratili istim putem, već smo na prvom križanju od doma nastavili ravno što nas je dovelo do malih piknik kućica gdje radimo kratku pauzu i koordinaciju sa kartama.
Nastavljamo za Vrljuge, prolazimo pored kamenoloma i nastavljamo putem koji nas vraća na polovicu Ferdine staze, skupljamo se svi skupa kod vidikovca Golubinac, radimo veću pauzu za gablec, skupljamo se za grupnu fotku. Do Vučić Sela se spuštamo po skijaškoj stazi, bilo je malo iza 14 sati, gdje se odvajamo kako kome paše i gdje si tko želi otići pojesti nešto u Ogulinu.
Pa tako Velebitaši zasjedaju u restoranu hotela Frankopan, pizzeriji Antica i Bonino, te raznim fast food lancima prehrane. Iz Ogulina krećemo vlakom oko 16:33, putem se družimo, odmaramo, neki spavaju i u Zagreb stižemo oko 19:30. Bilo je odlično!
Karlo Loos 30.09.2025.
