Bike 2 Float

Enivej, početak vožnje je bio lijep, malo uspona, dosta spusta, šumovito i ne prometno do Kupe (Broda na Kupi) i dalje preko Kuželja do Čabra. Dosta gore-dolje, ali hupserčići. Ipak, uz malo kupanja usput zakasnio sam na trgovinu u Čabru (Konzum radi do 14!) Pakleni uspon na Parg i prema Prezidu. Tamo ima Konzum da se još opskrbim. Iako i u malo kasnijem Kozjem vrhu stajem, prema preporuci biciklista iz Tršća - 'Tamo ima dobar restoran za fer cijene'. Stvarno je, a ne bi ga ni primijetio da mi nije rečeno.... Prometa malo do ništa, tek gore u slovenskom dijelu kod granice nešto više.

U slo još malo gore-dolje već jako umoran i kasnim (htio sam doći do 17, a već je prošlo 18...) A usput, i nemam više nikakvu kartu, a pametnih urađaja također ne nosim. No, okvirno znam - glavnom cestom bih trebao doći blizu, a onda ...? A onda spasonosno: pa svi sad idu na festival, pa tako krenem za nekom povorkom koja je naizgled išla u pravom smjeru - et voila': gužva, registracije, narukvice, gura se i mlado i staro, parkinzi, gungula. Puno veće nego što sam si ja zamišljao opskurni alter hipi fest. Stavim šator, pokaže se na dosta ok mjestu (naravno da nisam razmišljao ni o suncu po danu ni ništ, samo da nije baš uz glavni stejdž), malo obilaska, dva sata aktivističkog zbivanja, malo poskakivanja, pa spavanje. Sutra imam samo mali plan, za relaks, a preksutra ciljam Snežnik. Srećem i ekipu - Martin Ladika koji je i preporučio cijelu stvar i nastupa tamo.

(ruta prvi dan https://web.bikemap.net/r/17331199)

Sutra se na svoje iznenađenje osjećam dosta ok, pa sam za vrludanje spreman, samo nemam kartu pa sve po nekom sjećanju - trebalo bi biti "samo nizbrdo do jezera, pa bacim oko i natrag". Nije baš bilo tako, kako što se vidi na ruti 2 (https://web.bikemap.net/r/17331373). Ali sam si zato škrto shoppingirao u dućanu, iako cijene hrane su na festivalu ok, samo je piće (tj. pivo) bezobrazno skupo, pa ću radije Refošk, kad već imam čašu. Uglavnom, kojekako do Cerknice (tamo mi je na putu za neku budućnost ostalo posjetiti Križnu jamu, po kojoj je obilazak čamcem! Samo traje pa se treba organizirati.) A onda po nečem što je relativno poznato Cerkniško jezero koje presuši. Ali lijepo za bicikliranje, ptičice, sela sa šljivama, kupine, itd... Ni izvora nema, pa se relativno brzo iako jedva na vrijeme vraćam na kasnu aktivnost joge (11h na festivalu). Skupilo se tu dosta tih km nepredviđeno, ali ispunjavajuće.

Glazba i drugi događaji zbivaju se stalno, pa mi nije velika šteta otić spavat kad sam umoran. Ionako stalno propuštaš svih ostalih 20 lokacija... osim one jedne na koju si po fizikalnoj ograničenosti - ograničen. Fokus večeri je dakako zadnji koncert ovogodišnje EtnoHisteria World Orchestra 2025. A sutra me čeka visoki i daleki Snežnik.

Na Snežnik sam krenuo dosta rano, a u Slovenskoj notranjskoj je dosta friško jutrima, pa je bisaga natrpana nažalost možda i malo previše. Iz iskustva s prijašnjih vožnji (Ukrajina, Ivša! :) dobro je ujutro odbiciklirat koliko je već ugodno, a onda doručkovati kad se umoriš i zagriješ i ogladniš. Pa tako i sad. Ovaj dio sam imao isprint karte s hribi.net, koja je dosta dobra, ali ipak je oko doma na Sviščakima bilo zbunjujuće zbog vikend naselja. Inače cesta od Starog grada do Sviščakih je najbolja cesta koju sam ikad igdje biciklirao - dobar tvrdi makadam u hladu, blagi nagib - gore ga ne osjetiš, a dolje ne treba ni kočit! Idealno. Možda najljepših 30 km makadama ikad! Pred vrh malo pitam ljude za put, a ispostavi se da je čovjek koji ide gore s djecom bio na faksu s organizatorom festivala... lol, Svijet je malen, a Slovenija, eto... Uglavnom, pred kraj je strmo, a onda prestane cesta, pa je još strmije. Onda ostavim bicikl, i to bez straha, zaključavanja itd. Slovenija je civilizirana zemlja. Do gore je lijepo malo protegnut noge, jedino naletim na poskoka na putu. Odozgor se vidi Učka i Hahlići i more. A cijene hrane na kući na vrhu su iste kao u Sviščakima i na festivalu. Piva je kao na festivalu, ali je na Sviščakima oko eur jeftinija. U Sviščakima ekipa biciklista iz Rijeke na jednodnevnom treningu. Ispada podjedanko daleko makadamima kao i od festivala?! Odmor na kućici na livadi gdje je čudno izabrana nultočka mjerenja duljine ceste. Do dolje je brže nego do gore, pa sam relativno začas, i već oko 15 čekam u redu za friški kamp tuš.... (ruta Snežnik https://web.bikemap.net/r/17331509)

Večer kao večer. Parada pijanstva i kiča. Zapravo nijednog. Sve je vrlo true, nema kiča, a ni potrebe za previše pića. Doduše imam taj Refošk u kojem uživam koliko treba. Činjenica da su svi čudni omogućava da se ponašaš kako hoćeš i nikad ne osjećaš neobičan :D

Kad više ne mogu, odem, iako je Matija (organizator) najavio paljenje ognja u 2 ujutro. Nemrem, umoran sam.

Dan prije dugog puta doma koji mi još nije jasan je totalni chill dan. Ne sjećam se točno što je sve bilo, uglavnom bosonoge šetnje i razgledavanje ostataka. Formalno ionako postoji program samo do 18h. Tako je i bilo, ali i nije - kad je pao mrak, a volonteri pomalo skupili dio opreme, zatvorio se dio stejdževa, ali se vatra ponovno probudila, a umjetnici (ovo je uglavnom festival raznih performativnih umjetnika), pa kad je takva koncentracija, oni koji nisu otišli brzo se uhvate instrumenata, i opet je zakratko bilo već tri 'kružoka', pa se samo trebalo izabrati šuškalicu s kojom neću previše smetati nijednom školovanom uhu... Žongleri, s vatrom i svjetlima, pjesme, harmonike... Treba li reći da sam na počinak otišao s Ederlezi, Đurđevdanom, koji su svirali umjetnici iz svih krajeva osim Balkana!

Sutra se dižem rano, pozdravim prostor, i sad već jasnim putem žurim na doručak u Čabar. Nije problem, nizbrdo je. Ali kad se vidi gdje je to u odnosu na vlak...!!! Usput sam se uz Kupu dvaput okupao. Vrijeme je bilo lijepo, a ja pod dojmom prošlih dana, pa mi se baš i ne ide kući. Pabirci s puta, obrnutim redom: Dobra kod Trošmarije je razočaravajuća, Lukovdol je stvarno dalek i nedostižan, a na Kupi ima još mjesta gdje se nalaze ostaci prelaska migranata. Šljiva i kupina ima svuda.

Bonus tracks:

Za kraj, nakon stanice u Gornjim Dubravama, neću na vlak, nego na kupanje pa želim u Donje, što je vlakom blizu ali biciklom je 10tak km makadama u suton, nakon podosta toga u nogama. (ruta povratak https://web.bikemap.net/r/17331597). Pa na jednom mjestu netom prije Donjih Dubrava prelazeći mostić pronađem i izvorčić za prenoćiti. I taman se raspakiravam, kadli posjetilac... Ja pitam - jel' tu sad neka žurka, roštilj ili mogu zanoćit? Onda smo popričali o svemu i svačemu, pa i nečem što i nije za općinstvo. Uglavnom, Dejan živi u blizini i održava i obilazi izvore. Zanimljiva varijanta gorštaka-prirodnjaka mlađe generacije. Ja odmah brijem - pa ajmo markirat stazu po tim izvorima, slovenci markiraju svoje staze iako njihovi izvori presuše, a ovi ne! I tako. Uglavnom, malo me uplašio pa sam noću čak nakratko zapalio vatru očekujući da će zvijeri prepoznati što bi to značilo. A protiv puhova se obično ne može boriti, ali nisu bili napasni. Spavanje je bilo sjajno, možda i najbolje na cijelom izletu. Ujutro do Mrežnice u Donje Dubrave, branje drijenka, sušenje kondenzata na šatoru i kupanje, onda do Generalskog stola na opskrbu za dućan-hranu i do mosta na Mrežnicu do popodne, kad ide vlak. Da koliko-toliko ublažim šok promjene od slobode i utopije do krutih stvarnosnih okvira grada i svakodnevice...

(Je, bilo je teške vožnje, je, bilo je i krpelja poslije. Ali šta je to prema nezaboravnom!)