DRAGMANICA 1.5.2025. Ivan Prepolec
Zovem Ogija u srijedu popodne:
“Hej, kam idete sutra?”
“Mislili smo na sportiće”, kaže on.
“Luka i ja idemo na Klek, odite s nama.”
“Ajde javim ti se nakon treninga [u Hiveu] dok se dogovorim s Ivonom.”
Slika 1.
Ogi u drugoj dužini pleše uz glazbu iz Ogulina. A pazi mu kacigu!
I tako smo na Prvi maj nas četvero krenuli na Klek. U Ogulinu su nas dočekali bajkeri i nakon kratke kave i čaja, nastavismo prema Bjelskom. Već sam po putu krenuo uvjeravati Bogoviće da idu s nama u Dragmanov smjer. Nije ih dugo trebalo nagovarati. Plan da Luka i ja odemo u Damuzovu plafonjerku je do daljnjeg odgođen.
Pod smjerom smo se navezali Ogi i ja, Luka i Ivona. Prvi cug, III, ugrijao nas je za klečku stijenu možda i više od sunca koje je pržilo. A pržila se i muzika u Ogulinu, pa smo za dobar dio smjera imali nenaručenu glazbenu podlogu. Svatovsko-pučki miks dizao je amosferu ili nas bar nasmijao svojim susramljem - Luka je znao riječi svih pjesama.
Slika 2.
Dolazak na policu za bivak
No, vratimo se smjeru. Nakon ulazne dužine, cijeli ostatak smjera slijedi sustav kamina i zajeda. Iznimka je dužina prije police za bivak, koja, nakon bolder detalja koji se osigura frendovima, zaobilazi kamine. Za tu dužinu nismo sigurni jesam li je baš pogodio, ali našli smo nekoliko klinova po putu, pa valja nismo skroz zabrljali.
Slika 3.
4 penjača, 2 stara klina, 1 čok i polica za bivak
Klinova inače nema mnogo, u različitim su stadijima života, osim nekolicine novih, ali su prisutni na ključnim mjestima. Štandove također uglavnom treba malo pojačati vlasititm materijalom.
Kad smo krenuli s police za bivak kroz super previs naglo je utihnuo soundtrack koji nas je dotad pratio. U sada ozbiljnoj atmosferi, ja sam si ozbiljno zakomplicirao bolder detalj, ali je zato ostatak ekipe bio pametniji.
Slika 4.
Detaljni Ogi
Slika 5.
Mahovinasti kamin
I evo nas pod upečatljivim mahovinastim kaminom. Izgledao je upravo klasično, po to smo došli. Donji dio mu je lagan, ali neosiguran (mogao bi se dodati tek klin), a onda slijede 2 detalja u kojima te čuvaju stari klinovi i vlastita međuosiguranja. Nakon uglavljenog kamena i smicanja kroz uski dio kamina, konačno super štand. Trebalo je još samo malo penjuckati kroz zadnji žlijeb ispod još jednog uglavljenog kamena.
Malo smo se tražili, malo smo se čekali, nismo se žurili, ali ostaje činjenica da smo smjer penjali skoro 8 sati, haha. Ako se mora dogvoriti o ocjenama, klasični VI je svakako dobra mjera koja bi se u nuždi u ovom slučaju mozda prevesti prevesti u 6a+. Meni je bilo najdraže da se Luki smjer svidio!!
Slika 6.
Filmski izlaz - Ivona u glavnoj ulozi
Na silasku nije bilo ni domara ni planinara, ali smo se sretni i pod dojmom avanture uputili u Bonino na zasluženu okrepu.
Slika 7.
Romantični pogled za kraj
Podijeli!
LjAŠ25 03: Cerada? Koja cerada?
Sve je počelo još jednim ranim buđenjem i skupljanjem suputnika (u jednini). Na već dobrih pola puta stiže poziv nepoznatog broja. “Jutro ekipa di ste?” s drugog kraja linije čuo se Jurin glas. U tom trenutku mislio sam da je Jurina sudbina, u Mislavovim očima, toga dana bila najgora, a nisam znao da će i moja uskoro krenut nizbrdo.
LjAŠ25 02: U Zagori na izvoru rijeke…
Tko ne voli rano buđenje kada je u pitanju penjanje? Ima nas koji bismo voljeli malo duže spavati, ali sve se može kada se popije kava, a pogotovo kada se dođe ispod stijene na kojoj trebamo penjati. Krenuli smo oko 5:30, što možda nije tako rano za neke, a putovanje nas je vodilo kroz loše vrijeme, kišu i maglu. Bilo nam je onda nestvarno da nas na Čikoli čeka sunčano vrijeme. Znali smo, doduše, da će nakon tunela Sv. Rok sve biti drugačije. I stvarno, čim smo ga prošli, bilo je sunčano i temperatura je bila 10 stupnjeva viša.
LjAŠ25 01: Prvi i posljednji gušti
Prvi vikend izlet Velebitaške alpinističke školice! Plan je bio subotu i nedjelju provesti penjajuči pod kulama starog grada Kalnika ali i drugi alpinistički odsijeci su imali iste planove.
Podijeli!
LjAŠ25 03: Cerada? Koja cerada?
Sve je počelo još jednim ranim buđenjem i skupljanjem suputnika (u jednini). Na već dobrih pola puta stiže poziv nepoznatog broja. “Jutro ekipa di ste?” s drugog kraja linije čuo se Jurin glas. U tom trenutku mislio sam da je Jurina sudbina, u Mislavovim očima, toga dana bila najgora, a nisam znao da će i moja uskoro krenut nizbrdo.
LjAŠ25 02: U Zagori na izvoru rijeke…
Tko ne voli rano buđenje kada je u pitanju penjanje? Ima nas koji bismo voljeli malo duže spavati, ali sve se može kada se popije kava, a pogotovo kada se dođe ispod stijene na kojoj trebamo penjati. Krenuli smo oko 5:30, što možda nije tako rano za neke, a putovanje nas je vodilo kroz loše vrijeme, kišu i maglu. Bilo nam je onda nestvarno da nas na Čikoli čeka sunčano vrijeme. Znali smo, doduše, da će nakon tunela Sv. Rok sve biti drugačije. I stvarno, čim smo ga prošli, bilo je sunčano i temperatura je bila 10 stupnjeva viša.
LjAŠ25 01: Prvi i posljednji gušti
Prvi vikend izlet Velebitaške alpinističke školice! Plan je bio subotu i nedjelju provesti penjajuči pod kulama starog grada Kalnika ali i drugi alpinistički odsijeci su imali iste planove.
