Ovo je bio prvi dvodnevni izlet VGT-a, a za neke i trodnevni jer su nam naši voditelji ponudili opciju, koju sam ja odlučno prihvatila kako bih izbjegla rano buđenje subotom, dolaska već u petak u Erjavčevu koču gdje smo bili smješteni za vikend. Veselila sam se izletu jer je ovo bila prilika da bolje upoznam ostale tečajce. Spavanje u skupnom ležišću je svakako pravi način za to.

U Erjavčevu koču smo došli u petak oko 20:30h i družili se uz gledanje Dore. Kako nas je te noći bilo manje, uspjela sam se naspavati.

U subotu ujutro, nakon finog i obilnog doručka, krenuli smo oko 9:30h s predavanjem o lavinskim opasnostima. Predavanje, i kasnije vježbe, nam je održao HGSS-ovac Nikola Brebrić. Na predavanju smo saznali koje sve vrste lavina postoje i kako se prate, te što učiniti u slučaju da nas zahvati lavina i kako pronaći osobi koja je nestala pod lavinom. Nikola nam je demonstrirao kako radi lavinski ruksak i pokazao još neke korisne spravice kojima se služe kod određivanja kvalitete snijega.

Nakon predavanja smo se podijelili po grupama i izašli na snijeg u koji smo zakopavali i onda tražili lavinske primopredajnike. Nikola nam je još demonstrirao određivanje kvalitete snijega proučavanjem slojeva snijega te kako koristiti sondu za pretraživanja hrpe snijega do koje nas je uputio signal lavinskog primopredajnika. Neki su morali žrtvovati svoje ruksake kako bismo osjetili razliku zabadanja sonde u sam snijeg i tlo u odnosu na ruksak (čitaj čovjeka).

Napravili smo kratku pauzu, prije nego što smo se svi smrznuli, kako bismo ručali. Nakon sat i pol vremena provedenog u toploj prostoriji i punih želudaca, bili smo više za nastavak odmora i spavanje, ali trebalo je iskoristiti vikend do kraja pa smo se ipak još jednom uputili van. Ovog puta smo prvo pojedinačno svaki za sebe tražili lavinske primopredajnike skrivene u ruksaku pod snijegom koji su zakopali instruktori, a onda smo to ponovili u timu s tim da je cilj bio pronaći primopredajnik prije isteka krucijalnih 15min od trenutka kada ga je „zakopala lavina“.

Nakon uspješno odrađenih vježbi (svi primopredajnici su pronađeni) vratili smo se u dom i nastavili s društvenim dijelom vikenda. Kao provjereni „ice breaker“ donijela sam „exploding kittens“ karte. Nakon odigranih par rundi mogu samo reći da smo se ipak svi idućeg dana rastali u dobrim odnosima.

U nedjelju smo se probudili na doručak u 8h, dakle nije bio prerani start i krenuli s daljnjim vježbama u 9:15h. Prvo smo vježbali hodanje u navezu od Erjavčeve koče do prijevoja Vršić. Na putu smo fascinirani svjedočili par lavina koje su pale s kamenja s okolnih planina. Time smo zaključili gradivo naučeno jučer. Pored parkinga na prijevoju smo se podijelili u tri grupe i vježbali sidrišta. Prvo smo zakopavali cepin i od njega radili sidrište. Onda smo napravili snježnu suzu i iskušali kako se možemo usidriti na nju. Nakon toga smo zakopavali snježne klinove i pločice (tko se uspio absajlati po vertikalno zakopanom snježnom klinu definitvno je naučio lekciju iz sidrišta) i na kraju smo probali sami utvrditi kvalitetu snijega lupajući ga lopatom (smiješno zvuči, ali tako je). Odmorili smo se kratko u vučjoj jami koju je netko ranije iskopao i koja uopće nije loše sklonište, a možda čak i mjesto za duži boravak, te se pozdravili i zaputili natrag za Zagreb u pozitivnom raspoloženju. Za kraj mogu samo reći da se svakako treba pridržavati najvažnijeg savjeta- koristite kremu za sunce.

Mia V.