KALNIK  6.4. - 7.4.2024.  Andrea Vukojić / Jan Holetić
1. dan  6.4.2024.

Lijepo je osjetiti kada od uzbuđenja ne možeš zaspati, kao malo dijete koje prvi put ide na more. Ali tako mi bude svaki put kada idem na neki izlet ili u neku aktivnost koja mi puno znači. Zato i idem. Jer taj osjećaj znači da sam živa

Mi žene smo možda malo sentimentalnije. Ali prvi izleti su uvijek jako intenzivni. Nova iskustva, upoznavanje novih ljudi, nove energije, novi izazovi, novi ti u novim uvjetima.

Slika 1.

Spremni za abseil!

Slika 2.

Sažetak vikenda u tri screenshota ...

Slika 3.

... i to s prijateljem Velebitašom, koji je rekao: Ako te pitaju, daj pliz reci da ti je to neka frendica.

Slika 4.

Lacko, ne brini. Izrezala sam ti ime!

Grupa je super pozitivna i podržavajuća. Svi su baš nekako posebni i uvijek mi je zanimljivo promatrati kako ljudi spajaju ovaj život i onaj svjetovni, tekući život. Kod nekih je to sve jedan život, a neki u ponedjeljak oblače odijela sa supermoćima i idu na sastanke.

Kada instruktor pita: Ima li pitanja?, već sada svi gledamo u Pavla. On uvijek ima pitanje 😊. Priznao mi je da ga je malo bilo strah u abseilu. Onda sam i ja njemu priznala da je i mene nekad strah u smjeru kada ne znam kako nešto proći.

Ispričala sam mu kako sam prošlo ljeto prvi put penjala u Dolomitima. Na ulazu smo se našli s Austrijskom navezom. Ona jako iskusna umirovljenica, a on neki mladi super dečko. Odmah sam joj priznala da mi je prvi put i neka slobodno idu ispred. A ona veli Ne ne, oni će paralelno. Tako su meni prepustili sva sidrišta, a oni su pored paralelno radili svoja. Cijelo vrijeme mi je pričala što radi i pričala sa mnom. On je izgledao super sigurno i kul. Na otprilike polovici smjera, vidjela sam da su mu se zatresle noge. Pa sam pomislila kako je sasvim u redu da se i meni malo tresu noge!

Dotakli smo se još važnih tema. Jednu je poveo Jere s pitanjem treba li za penjanje obući staru odjeću. Oštro sam se usprotivila. Naravno da ne! Ja uvijek za izlete nosim najljepše što imam i sredim se. To su mi najbolji (da ne velim i jedini) izlasci.

Naučila sam već davno (kada mi je jedan vodič ujutro rekao Andrea izgledaš kao miš iz posija) da bez olovke za obrve više ne idem nigdje.

Perica me podržao. Odmah sam ga pročitala. Nasamo sam ga pitala što si je još novo kupio za školicu.

Slika 5.

Andreja i Pavle promtraju kaj to točno Robi radi

Slika 6.
Slika 7.

Školarci pozorno prate upute voditelja

Slika 8.

Darija u procesu urednog motanja užeta

Slika 9.

Bok i tebi Perica! Vidimo se dole!

Na školici je i Andreja, koja je jedva dočekala tu maštariju. Do kraja drugog dana svi su naučili naglasiti razliku imena AndreJa i Andrea. Sad ćemo valjda moći skupa penjati :D.

Ana je vrlo slična meni u provjeravanju opreme. Sve provjeri nekoliko puta i mene provjeri jesam li provjerila i ja onda provjerim je li ona mene provjerila i još dodatno provjerimo je li instruktor provjerio!

Od početka se bruse kriteriji za penjačke partnere. Ana vodi književni klub i rekla je da nas može ubaciti 😊

Čini mi se da smo uvele pravilo da kod bodrenja uz Bravo! tu i tamo vikneš i Super izgledaš!. To sam testirala na Tunelu na Perici. S visine je odgovorio Hvala!. To je ujedno bilo i jedino u komunikaciju na što je reagirao.

A prvi dan sam penjala s Nikolinom. Od nje sam učila kako ispravno provjeriti baš sve. Iako mi je instruktor Krešo rekao Gle ta provjera ti je sad bila bez veze, tek kada žena ženi to kaže u lice znaš da je ozbiljno!

U grupi su i Jan, Karlo, Matija - dobrica koji brine imaju li svi prijevoz.

Maki je prvi dan penjao u patikama, samo da bi drugi dan znao koju sigurnost daju penjačice. Koji frajer!

Darija je izjavila da na fotkama uvijek ispadne „nadrndano“ pa smo se smijali. A zapravo je jako lijepa i stalno se smije! Ako nekome nedostaje nešto od opreme vjerojatno je kod nje.

Pridružio nam se i Lukas, no nisam shvatila je li on školarac ili instruktor, jer sve već zna!

Slika 10.

Srela sam prijatelja vodiča. Pita instruktor Martin: Jel ti pratiš? velim: Pratim! :D

Inače, na zaduženje sam od opreme dobila najvećeg Frenda. Instruktor Ivan je to jako galantno izveo objasnivši mi da je to posebna ČAST (tako je i napisao u zagradi na papir). Nikako nisam pomislila da bi to bilo zato jer sam najstarija.

Soundtrack vikenda na repeatu bila je Maštarija ... kad točno tako i je :)

„Mogli bi ti i ja na nekih dan, dva
Pobjeć iz Zagreba do sunca Jadrana,
probaj pogoditi na što te podsjeća
ova melodija što svira s radija...“

Andrea Vukojić

2. dan  Skrivača sa suncem  7.4.2024.

Drugi dan izleta na Kalnik započeo je okupljanjem ekipe kod planinarskog doma, ponavljanjem čvorova kako bismo bili sigurni da ih sve znamo i ispijanjem kave koja će nam dati više energije za ostatak dana.

Slika 11.

Hlad?

Slika 12.

Na putu prema dole

Slika 13.

Dvostruka provjera dvostrukog zateznog

Kada smo bili spremni, cijela grupa otišla je na „zube“ gdje smo provodili vježbe taj dan. Tamo nam je instrukotor Mario (kojeg sam ja zihro) pokazivao kako se penje u vodstvu, kako da budemo orijentirani u odnosu na uže, te kako i na koju stranu ukapčati komplete.

S druge strane „zuba“ svatko od nas je morao odradit vježbu prusiciranja, abseila, dvostrukog prevezivanja i penjanja na topaka. Poučeni pričama zašto ne abseilat onda kada to nije potrebno (zbog raznih mogućih opasnosti) nadam se da će razum prevladati to iskušenje. Nakon odrađene većine zadataka slobodni instruktori su na „zubu“ pokraj penjali teže smjerove.

Slika 14.

Neki su uistinu previše uživali

Slika 15.

Velebitaški okupiran zub

Na kraju, vjerujem svi nasmijani i zadovoljni naučenim znanjem i vještinama otišli smo kući na odmor, jedva čekajući idući vikend i izlet.

P.S
Cijeli vikend je pržilo sunce pa smo stalno igrali skrivača da ga izbjegnemo. Ubuduće nikud bez kreme za sunčanje.

Jan Holetić

LjAŠ24 05: Kobre?

Još jedno rano subotnje jutro započinje toplim čajem i posljednjom inspekcijom stvari koje sam pripremio večer prije. Težina ruksaka na pospanim leđima govori mi da je sva kamperska i penjačka oprema unutra. Lupkanje na torbi obješenih penjačica šalice i kacige dodatno me razbuđuje i budi misao da prvi put idem na Dabarske kukove! Te iste kukove koje mi je i Maki opisivao uz Zeppelinove riffove na prijašnjim vožnjama na izlete.

LjAŠ24 04: Panic At The Disco

Budim se oko 2 ujutro, nakon cijele noći igranja žestoke bele sa frendovima s faksa. Jedva gledam i odlazim potpuno ne entuzijastičan pod mrzli tuš ne bi li se malčice osvijestio. Nakon što je mozak malo proradio, nabrzinu se spakirao i pojeo zobenu kašu prije polaska na maraton koji se održavao u Paklenici.

LjAŠ24 03: Nije Nikol spora kolko je Bojan brz

Treći tjedan škole i na putu smo prema Paklenici. Puštao sam neku playlistu s Janovog mobitela dok je Mislav pričao o svojem prvom iskustvu na sportskom penjanju i kako mu jedna dužina nije bila dovoljna za penjanje. U nekome trenutku razgovarali smo o nekolicini dokumentaraca i poznatih penjača, bilo je tu svega od Marc Leclerca, Dan Osmana, Dean Pottera, Tommy Caldwella i Alex Honnolda kako drže rekord na nosu El Capitanu. Ostatak puta sam razmišljao kako ću prvi put ne samo penjati dužinski smjer nego kako ću i prvi put biti u Paklenici.