Lagana gužva u „Sot Saslonch (goulotte)“ u stijeni Sassolunga, smjeru koji se navodno par godina nije penjao zbog manjka leda, a sad je u top uvjetima. Teu pogađa led u nadlakticu u drugoj dužini te silazimo dolje. Ruka se ne abducira iznad ramena, te odlučujemo da je pametnije odmoriti sutra, a možda i cijeli izlet. Na sreću, ekipa velebitaša ima slobodno mjesto i vrhunsku medicinsku skrb u apartmanu gdje se Tea može odmoriti (Ivona, Ogi, Ivan i Patrik). Nakon bjesomučnog traženja kartuše u luksuznoj Alta Badia, nalazimo skupu zimsku kartušu i ručamo na travi s pogledom na veličanstveni Sassolungo. Penjemo prvenstvene linije Sassolunga „na pogled“, a kasnije saznajemo da su ih domaći talijani naravno – već popeli.

Tisućmetarsku stijenu ostavljamo za neki drugi put, kad ćemo imati više iskustva… Navečer nas Tea ostavlja u početku doline Vallunga (Langental), a ona odlazi prema Arabbi do velebitaša-spasitelja. Rene i ja odrađujemo pristup po dolini Vallunga, nekih 45 min. Nalazimo mjesto za šator u šumici, klopa i spavanac.

Bio sam očito dosadan kad sam krenuo učiti mikrobe navečer, pa je Rene zaspao već u 20h. Budi se u 3h, Interneta začudo ima, pa navaljuje na izvještaje! Mijenjamo planove i odlučujemo se probati Sauberflote (Čarobna frula). M9, super pospitani, i onda 3 cuga leda. I sve to na suncu! Temperatura je obećavajuće niska, idemo!

Probam prvi put, ne skužim rupu pa sjedam. Ide drugi đir, sve super, malo frkica kod leda jer ne uspijevam iskopčati šraubu s pojasa, uspijevam, odmor pred stropom. Nisam očekivao figure, rukavice su koma, sve klizi, skidam ih, možda će biti lakše bez. Uspijevam ukopčati strop, nađem tramvajac, opa devetka, opa četvorka, ruke klize, stišćem tako jako da nekako uspijem pokidati flis. Cepini lete, ja sjedam. Ah! Žao mi je da nisam uzeo bolje (golf) rukavice.

Kasnije shvaćamo da se iz stropa trebalo prijeći na svijeću i onda po njoj par metara do štanda. To bi me bilo frka budući da nemam dovoljno iskustva u ledu. Kasnije slijedi lijepi slap, ujutro na suncu!
No, drugi put!