PLEZALNI CENTER CELJE 13.5.2023. Martin Mesec
Slika 1.

Naoružani tunom

Kako se tjedan bliži kraju, postajemo sve nervozniji. Oči uprte u vremenske prognoze, a sve pokazuju isto. Kiša. Bogovi vremenskih prilika stvarno nam nisu naklonjeni. Opet pauza za vikend… Pošto je ovakvih raspleta svima već dosta, voditelj škole poručuje nam da ipak idemo na izlet u penjačku dvoranu u Celju. Kad izlet vani nije opcija, ovakva alternativa uopće se ne čini lošom.

Subotnje je jutro. Utrpavamo se u aute i pravac Slovenija! I dok zvuci kišnih kapljica odzvanjaju u vožnji slovenskim lokalnim cestama, već zamišljamo celjsku dvoranu.

Neočekivano, stajemo na lokalnom putu usred ničega uz mali kiosk. Nekima od nas nije bilo sasvim jasno zašto smo baš ovo mjesto odabrali za odmor, no sve se ubrzo razbistrilo. Na kiosku se častimo najboljim masnim krafnama u Sloveniji ili, kako bi jedan od instruktora rekao, u Mliječnoj stazi.

Konačno stižemo na parking ispred dvorane, uzimamo stvari i krećemo. Dok hodamo prema dvorani, završavamo penjačke priče iz auta. Bez obzira na padaline, atmosfera među nama je vedra, ispunjena uzbuđenjem i željom za novom penjačkom avanturom. Ulazimo, spremamo se i razgledavamo stijene. Za penjačku stijenu u ovako malom mjestu, stvarno ima dovoljno sadržaja. Smjerovi svakojakih vrsta, „auto belay“ sustavi, brzinsko penjanje…

Slika 2.

Najbolje masne krafne u Sloveniji

Slika 3.

Da, dobro vidite... Mesec nosi roze crocsice

Dok se oblačimo u penjačke pojase i provjeravamo, instruktori se brinu da svi budu upoznati s pravilima sigurnosti i ispravnom upotrebom opreme. Grupa se dijeli u manje timove, svaki s vlastitim instruktorom koji vodi tečajce kroz vježbe i smjerove. Tečajci se izmjenjuju u penjanju i osiguravanju, učeći korake i tehnike od svojih iskusnijih kolega. Posebna pažnja posvećuje se vježbanju osiguravanja GriGri uređajem, koji je neophodan za sigurnost u penjanju sportskih smjerova.

Zatim, slijedi vježba kontroliranog padanja i hvatanja spravicom. Tečajci osjećaju adrenalin kako im struji kroz tijelo. Izrazi lica tijekom padanja mogli bi se usporediti s tmurnim vremenom koje nas je zapravo i dovelo ovdje. Ispočetka se pada s manjih visina, a zatim povećava težina izazova. Na kraju je većina tečajaca ipak prebrodila inicijalni strah.

Nakon stjecanja dovoljno povjerenja, tečajci samostalno penju, dok instruktori paze na njih i spremni su intervenirati u slučaju potrebe. Svaki smjer predstavlja novi izazov, s različitim hvatovima i zahtjevima za ravnotežu i snagu, a svaki pad u smjeru prilika je za učenje i napredak. Smjerovi koji se najviše penju su „Tarzan“ (majmunarenje po stropu) i „Mastni krofi“ (ploča s masnijim krafnama od onih ukusnih s kioska). Na kraju dana, baš smo se potrošili… Tako umorni, spremamo stvari i krećemo na put.

Za kraj kišne subote, isplanirano je druženje u pizzeriji Rondo. Najbolja odluka ikad! Vozeći se već neko vrijeme prema lokaciji, gladni i izmoreni, sve smo nestrpljiviji, dok Ljubo nabrijava ekipu na specijalitete koje pizzerija nudi.

Slika 4.

Ljubo nije lagao

Grupa se okuplja oko velikog stola i naručuje različite vrste jela. Nakon nekoliko zalogaja i inicijalne tišine čiji su uzrok bili ukusni specijaliteti kuće, raspoloženje se popravlja. Nastavlja se druženje uz piće i penjačke priče. Uskoro svi zaboravljamo da dan nismo proveli u prirodi, kao što to obično biva i bez sumnje ga proglašavamo uspješnim.

Na kraju, pozdravljamo se i grupa se razilazi puna pozitivne energije i novih vještina. Svi smo bogatiji za nezaboravno iskustvo, koje ćemo zasigurno pamtiti, unatoč kiši koja nas je pratila cijeli dan.

Slika 5.

Posljednja i pozdravna riječ našeg vođe