20.08.2022.

Okupljanje na Glavnom kolodvoru u cca 06:45 i ukrcavanje na vlak u 07:03 h prema Sloveniji početak je našeg subotnjeg izleta a Liscu.

Izlazimo u Zidanom mostu i žurimo na krafne i prvu jutarnju kavu. Uzima se dupla doza krafni jer je Dragec najavio malo teži izlet, pa treba osigurati zalihe šećera u trbuhu i u ruksaku. Svašta nas može iznenaditi, ali ovu ekipu glad neće iznenaditi sigurno.

Pošećereni i s dozom kofeina krećemo prema početku staze. Naša peteročlana družina koja je krenula na izlet vrlo brzo je postala šesteročlana, pridružio nam se prijatelj Medo, slatki crno-bijeli čupavi pas. Od trenutka kad nam se Medo pridružio, markacije smo mogli komotno prestati pratiti jer nas je Medo bez greške vodio stazom. Tako, malo po malo, napuštamo cestu i kuće i kreće šumska staza, ili bolje reći prilična uzbrdica. Polagano je svladavamo, znoj nas probija, teško dišemo… Stajemo na kratki odmor, hidracija, i krećemo dalje neumoljivom uzbrdicom. Uz nekoliko kratkih stajanja, dolazimo na malo ravniji dio, nikako ravan, ali pjesma nakon ovog uvodnog čeličenja.

Prolazimo preko livada s kravama i ”hudim bikom”, sva sreća ograđenih električnim pastirom pa nismo imali bliskih susreta.

Kad god se razmakne šuma, puca predivan pogled prema okolnim planinama i Savi.

Negdje u zadnjoj trećini staze, dok smo prelazili cestom koja sječe naš put prema vrhu, dolazi gospodin s autom. Traži psa. Odnosno, došao je po psa jer naš Medo ima GPS tracker. Medo se mudro šulja i skriva oko auta i gleda u gazdu pogledom ”znam da sam kriv, neću nikad više”. Za Medu tu avantura završava i sit i pijan s gazdom ide doma. To je i trenutak kada Medo postaje Rex.

Nastavljamo dalje bez Mede/Rexa i malo po malo dolazimo do doma na Lisci.

Iako smo cijelo vrijeme koketirali s kišom i munjama koje su sijevale svuda oko nas, sreća nas je poslužila i loše vrijeme je prošlo pokraj nas. Svima nam je bilo drago, osim Vragecu.

Njegova jakna za kišu opet nije imala premijeru!

Nakon uspješno svladanih nešto manje od 14 km, umorni, okupani u znoju i žedni stižemo u dom na Liscu. Prvo rješavamo tekuća pitanja, a onda se bacamo na konkretne stvari. Uz tradicionalno odlične palačinke, na popis delicija dodajemo i medicu. Obavezno probati!

Iako je bilo pregovora i pokušaja da jednodnevni izlet postane dvodnevni, ipak se od toga u zadnji trenutak odustalo i oko 17:00 h krećemo prema Sevnici.

Šuma, livada, šumski put i asfalt smjenjuju se na našem spustu. Prolazimo kraj ferate na Lisci, ostavljamo je iza sebe i pogledom preko ramena govorimo da se treba vratiti i to popeti. Bit će prilike i za to.

Odrađujući zadnji komad asfalta, nakon 9,5 km spuštanja, dolazimo na kolodvor u Sevnici i čekamo vlak za Zagreb koji kasni 40-ak min. Smještamo se u vlak u kojem srećemo mlade turiste koji idu u Hrvatsku i preporučujemo im što trebaju posjetiti u Crnoj Gori. J

Izlet tradicionalno završavamo cugom u Cugu i odlazimo u noć, umorni i sretni, svatko u svom smjeru i svojim mislima.

Marina