
Lavinske vježbe na Vršiću
Plan ovog dvodnevnog izleta je uključivao lavinske vježbe te uspon na Mojstrovke.
U subotu nismo imali rani polazak jer smo se trebali naći tek oko 10h u Erjavčevoj koči na Vršiču. Put do koče nam je bio dobro poznat s obzirom na to da smo tuda prošli i prethodni vikend na putu do Zadnjice i uspona na Stenar. Ipak, iznenadila nas je količina novonapadalog snijega uz Rusku cestu te činjenice da je cesta bila prohodna samo do koče.
Nakon što smo svi stigli, raspremili se i zauzeli mjesta u grupnom ležišću, u 11h su počele lavinske vježbe koje nam je održao Nikola Brebrić iz HGSS Stanice Zagreb. Detaljno smo bili upoznati s opasnostima vezanim za lavine, kako prepoznati vremenske uvjete i područja koja mogu povećati vjerojatnost nastanka lavina, što poduzeti ako nas lavina ipak zadesi, kako tragati za unesrećenima u lavini te samom korištenju lavinskog trojčeka. Tada smo se podijelili u grupe i krenuli s praktičnim dijelom vježbe, gdje bi jedan član tima zakopao i sakrio lavinski primopredajnik te bi ga ostali morali pronaći. Nakon toga smo zajednički radili analizu stupca snježnog pokrova, njegove stabilnosti te smo pomoću povećala gledali različite vrsne snježnih pahulja. Pri završetku lavinske vježbe povukli smo se u koču na bogovski ručak.
Nakon ručka smo se prošetali do prijevoja (1611 m) i vrha Vršić (1737 m). Bila je to šetnja zaigranih tečajaca koji su iskoristili slobodu od instruktora te se ponašali kao prava djeca na snijegu. Bilo je tu valjanja, grudanja i spuštanja po riti. Po povratku u koču smo se do kraja opustili te proveli večer između ostalog igrajući Uno. Pred spavanje smo saznali da je i dalje dosta velika opasnost od lavina tako da ćemo sutra umjesto uspona na Mojstrovke imate dodatne praktične vježbe.
U nedjelju je bilo buđenje oko 7:30 te nakon doručka, koji je između ostalog uključivao jedno, dva ili tri jajca, odlazak pod punom visokogorskom opremom do prijevoja Vršić. Raspoređeni smo u grupe te smo pod budnim okom instruktora vježbali različite visokogorske vještine. Jela nas je podučavao o izradi štandova pomoću cepina te samoosiguranje i osiguranje partnera francuskim načinom. S Nikolom smo vježbali sve moguće varijante tehnike Sveti Bernard, dok su se Tihana i Žana pobrinule za što vjerodostojnije lavinske vježbe. Uz to što su nam sakrile čak dvije žolne mjerile su nam i vrijeme unutar kojeg smo ih uspjeli pronaći. Također smo vježbali i intenzivno iskapanje unesrećenog pomoću lavinskih lopata.
Dok smo mi vježbali s drugim instruktorima naš dragi vođa Šuka je marljivo, gotovo 2h, kopao i oblikovao veliki mango u snijegu. Na kraju smo saznali da to nije mango već snježna suza koja može poslužiti kao štand. Iako smo svi mi tečajci zajedno navlačili uže i pokušavali urušiti suzu, nismo uspjeli. To nam je ulilo povjerenje u ovakav oblik sidrišta ako će nam ikada zatrebati. Na kraju smo skupno uvježbavali vezivanje uzlova u debelim rukavicama i time su vježbe, a uskoro i izlet bili gotovi. Iako ovo nije bio tipičan visokogorski izlet, svi smo se dobro zabavili te naučili nešto novo.
Vibor Jelić
fotografije: Zdenko Ded