Zavižan
Najavljeni sunčani vikend i snijeg na Velebitu bili su dovoljni razlozi da se osam Velebitaša upute put Zavižana. Odlučili smo da želimo cijelim putem uživati u suncu i pogledu na more te smo se opredijelili za rutu od Gornje Klade prema Zavižanu. Duboki snijeg ipak smo odlučili ostaviti za sljedeći dan, nedjelju.
Krenuli smo u subotu ujutro nakon, već tradicionalne, kave u Cugu. Potrpali smo velike ruksake i raspodijelili se u dva auta i krenuli prema Gornjoj Kladi. U Gornjoj Kladi nas je sasvim slučajno dočekao legendarni domar, svima znani Ante Vukušić. Nakon kratkog razgovora i upoznavanja tko smo, što smo i odakle dolazimo te fotkanja s Antom Vukušićem krećemo na stazu. Teški ruksaci s punom zimskom opremom činili su se smiješnim u proljetnim uvjetima na početku planinarenja. Dok nas sunce još grije, dobro uređenom i pognojenom (op.a. konji) stazom stižemo do ljetnih kuća obitelji Vukušić gdje pravimo prvu pauzu. Vadimo sendviče, jedemo i nadamo se da će ruksak biti nešto lakši zbog pojedene hrane. No, nije. 😊
Krećemo dalje, uspinjemo se lijepim stazama i uživamo u suncu i pogledu na otoke Primorja. Svakim korakom viđamo sve više krpa od snijega sve dok u potpunosti nismo ušli u snježni pojas. Dolazimo do Živih vodica – mjesto koje je izvor života u ljetnim mjesecima i služi za napajanje stoke. Žive vodice bile su smrzle, a hrabri pokušaji da se provjeri koliku silu mogu izdržati su, na sreću, izostali. Nakon Živih vodica ulazimo u bukovu šumu koja je u potpunosti prekrivena snijegom, a penjući se sve više snijeg postaje sve dublji. Ovo područje pravi je winterland, snježno kraljevstvo ili kako već želite nazvati predivnu šumsku bjelinu. Penjemo se dalje uz razne motivacijske citate: „nije bitno kada, bitno da stignemo“, od „gnojiva do raja“ i ostale doskočice dobro ugrijane ekipe. Izlazimo iz šume, stižemo na prijevoj, bacamo pogled na otoke i krećemo hodati zadnjih nekoliko metara do doma. Evo nas - stigli smo. Dočekuje nas domar, nazdravljamo rakijom i pravimo si zasluženu večeru. Uživamo još malo u razgovoru i druženju i odlazimo na spavanje.
Za nedjelju smo se odlučili za rutu Zavižan – Kosa – Balinovac pa preko Botaničkog nazad na Zavižan. Probijali smo se kroz snijeg, upadali u nanose do koljena, ali odlično smo se nosili. Bilo je dva detalja gdje smo se morali popeti na stijene po snijegu što je bilo malo izazovno. Ali, malo nedjeljnog adrenalina uvijek je dobro došlo. Ipak, preporuka za sljedeći put uz snijeg, stijene, penjanje – kaciga ne bi bila loša ideja (just in case). Od Balinovca smo se spustili preko Botaničkog nazad na Zavižan. Tamo nas je dočekalo pravo proljeće, vrijeme je bilo toplo, a snijeg se topio. Nakon kratke okrepe, krenuli smo se spuštati prema autima. Ovaj put od snijega do gnojiva stižemo za par sati uz zalazak sunca. Zaključujemo ovaj divan vikend i zadovoljni se vraćamo u Zagreb.
Hvala divnoj ekipi koja je uljepšala ovaj vikend: Marta, Monika, Daria, Robi, Vjeran, Mateo i Zoran. Bili ste odlični!
Darija Tokić
