Risnjak
Nedjelja, sunce i Gorski kotar. Najbolji recept za odličan dan.
Dva auta i nas sedmero krećemo u osvajanje Risnjaka. Pola ekipa je bilo i na Velikom Javorniku u Sloveniji dan prije. Kavica i borovnička u Crnom Lugu, kao zagrijavanje za uspon i krećemo. Lagani uspon s malo snijega na stazi pa dereze nisu bile potrebne. Pauza za sendvič i čaj, na kojoj nam pročelnik ponosno pokazuje svoju novu termosicu, i spremni smo za dalje. Nakon skoro tisuću metara visinske razlike te tri sata hoda stižemo do vrha. Obasjani suncem izležavamo se kao gušteri i ne možemo se odlučit na koju stranu je bolji pogled. Najeli smo se i napojili, održali natjecanje čija termosica ima najtopliji čaj (rezultat je neriješen…) i možemo natrag.
Vraćali smo se drugom stazom koja je zaklonjenija pa je bilo i malo više snijega. Za sigurnije hodanje stavljamo dereze. Nedugo nakon što smo krenuli se sjetim da sam putem ostavila rukavice i kapu. Ekipa je dobila dodatnu pauzu, a ja dodatan trening. Kaže Nikola: ”Mogla si ti trenirat i bez da si ostavila rukavice gore.” Mogla sam, ali nije to to. Laganim spustom za koji se čini kao da nema kraja, napokon stižemo. Jedan pad na nas sedmero i dosta leda je dobar omjer. S mrakom smo uklizali na cilj. Večerica u pansionu i s raspravom koliko je visoko visoko prizemlje uspješno završavamo izlet na Risnjak.
Nikolina Kelava
