
Storžič
Cilj izleta, 2132 metara visok impozantan stožac na zapadnom dijelu Kamniško Savinjskih Alpa.
Kao i obično, naspavani i odmorni okupili smo se u 04:00 i krenuli prema Sloveniji.
Dolazak u Mače prema planu, parkiranje u mraku u nišice uz makadamaski put odmah podiže temperaturu.
Već u 06:30 bili smo spremni za polazak prema Domu na Kališču (1534m) sa početnih 600m.
Zora prekrasna, temperatura vrlo ugodnih -2°C. Laganom šetnjicom serpentinama kroz šumu, nakon malo manje od dva sata uspona dolazimo do doma.
Lagana okrepa, uživanje u prekrasnom pogledu. Pogled na suncem okupan Storžič rasplinjuje i zadnje tragove sna.
Sve što je lijepo kratko traje, tako da i pauza mora završiti te krećemo prema Bašeljskom vrhu (1744m).
Spuštanje prema Bašeljskom sedlu ide glatko. Nakon ultra brzog navlačenja pojasa i navezivanja (jedva 30 minuta nam je trebalo!), spremni smo za najteži dio uspona.
Sunce nas je milovalo, lagani sjeverni povjetarac nas je malo pokušavao ohladiti, ali mi smo naravno spremni za takve uvjete.
Idealno vrijeme za uspon uz neizostavno fotografiranje prekrasnih vizura koje su na okruživale.
Na početku smo imali lijep snijeg te je i napredovanje bilo odlično. Nažalost, što smo bili bliže vrhu, snijega je bilo sve manje.
Uz lagano kuckanje dereza po kamenju, feratiranja u navezu i plašenja divokoza, oko 13 sati su prvi visokogorci stupili na vrh (2132m).
Taman kad smo krenuli fotografirati cijelu Sloveniju, oblak nas je obuhvatio i dao nam do znanja da je vrijeme za spuštanje.
Uspon je bio naporan, tako da je spuštanje bio izazov. Izazov kojeg smo svladali u stilu! Nakon otpenjavanja, uhvatili smo se snijega.
Nije bilo previše propadanja u rupe, i to maksimalno do zadnjice.
Povratkom na sedlo nakon manje od 2 sata spuštanja, mogli smo se odmoriti, spremiti užad i cepine, otpiti čaj i grijati se na suncu.
U domu smo mogli odraditi malo dulju okrepu i prikupiti snagu za spuštanje do auta. Prvi dio spusta, zbog leda na stazi odradili smo u derezama.
Nakon skupljanja, skidanja dereza i spremanja sve opreme u ruksak, ostalo je samo spustiti se serpentinama do auta.
Spuštanje je bilo dugo za neke, kratko za one koji su morali biti doma prije mraka.
Oko 19:15 izlet je završio dolaskom i zadnjih visokogoraca do auta.
Kratka vožnja i svi smo bili sretno u svom domu.
Luka Raljević