Gorski Kotar za vikend

Dan 1.

Iz Tuka uz Tuka na najviši vrh Gorskog kotara

Dan bez oblačka - samo toplo sunce, svježi prhki snijeg i dobro raspoložena ekipa. Zen.

Početna točka našeg izleta bio je PD „Bijele Stijene“ u Tuku, gdje se okupilo nas 16. U domu smo krenuli s društvenim igrama i naštimavanjem dereza koje je Dragec stavio pod obaveznu opremu pa da smo na vrijeme spremni na sve situacije koje će se pred nama naći taj dan. Krećemo u brbljavom tonu od doma prema Matić poljani gdje nas Marko već prati objektivom GoProa za vječnu uspomenu. Neizostavna fotka s 28 vapnenačkih monolita (ŠKLJOC- ŠKLJOC!).

Cijelim nas putem prati mladi belgijski ovčar kojeg smo prozvali Tuk i kojeg smo baš svi željeli pomaziti te napraviti selfi s njim. Njega su pak više su zanimale grude koje bi mu bacili ili trčanje gore-dolje da vidi jesu li svi na broju. Dan je bio savršen za hodanje: temperatura malo iznad nule, pola metra snijega, kraljevsko plavo nebo i divno toplo sunce. Na križanju pored spomenika nastavili smo lijevim rubom poljane, a ostatak predviđene rute i dogovorenog plana puta nismo previše poštivali nego smo se odlučili za odokativnu metodu određivanja smjera prema vrhu što je na kraju ispalo odlično. Malo smo učvrstiti kvadricepse prteći put hodajući okolnim brdima. U međuvremenu je naš Tuk našao neke četveronožne prijatelje i napustio naš čopor (kažu iz doma da se vratio nakon nekoliko dana – tako je to kad si teenager).

Nakon okrijepe u Vrbovskoj poljani spojili smo se s makadamskom cestom Begovo Razdolje-Jasenak. Nakon nekoliko kilometara po makadamu odabiremo kraći uspon do vrha koji vodi jako oštro uzbrdo. Na kraju ove 'predivne' dionice koju smo prešli u golden houru izlazimo na travnati greben pa po njemu preko najvišeg vrha masiva Bjelolasica – Kula (ujedno i najviši vrh Gorskog kotara). Vidljivost je bila izvanredna, predivan pogled na sve strane – Italija i Slovenija su nam bile na dlanu. Malo nam je već hladno, puše, sunce je zašlo... vrijeme je da idemo natrag. Brzinom svjetlosti nabacamo dereze (nije bez veze bio drill trening u domu) i spretno i sigurno se spuštamo do makadamske ceste.

Nakon cijelog dana hodanja, više nam snijeg nije tak' super, ali zato (skoro puni) mjesec obasjava put toliko snažno da nam ne treba nikakvo dodatno osvjetljenje za hodanje – top noć za ponavljanje osnova astrologije. Svako u svojem tempu odbrojava korake do doma (a njih se sakupilo skoro 23 kilometara), ali se zajednički veselimo toploj večeri. Ne meniju je bilo fino varivo od leće, gulaš od jelena i sarma – savršen goranski spread za rukometnu tekmu koju su domaćini prikazivali na projekcijskom platnu. Malo još navijamo i idemo spavati - za danas je dosta.   

Andrea Ožegović

Dan 2.

16.01 2022. Kamačnik- Bijela Kosa


Moje društvo i ja (Ak Perpetuum mobile) smo se pridružili na ovom izletu PDS Velebit. Preporučio nam je izlet Vaš član Robert Lokar. Izvrsno smo primljeni kako od Dragana tako i od ostalih planinara. Dragan je bio jako dobar vodič. Na tom izletu smo bili svi za jednog jedan za sve! Upoznavali se, pomagali jedni drugima, djelili sve što imamo! Vrijeme je bilo odlično! Uživali smo! Meni osobno je bila ruta ugodna i nezahtjevna, nekima zahtjevnija. Kako je tko u kondiciji. To je bilo moje prvo planinarenje u derezama i povratak po mraku sa čeonim lampama.Pravi užitak!
Nadam se da ćemo opet negdje se sresti u nekoj od Vaših planinarskih izleta!

Ružica Gudelj

Od raja do Pakla


Dogovor je bio da se nalazimo u 10.00 u restoranu Kamačnik, nadaleko poznatom po štrudli od borovnice. Naravno smazali smo ju uz kavu i čekali ekipu koja je kasnila iz Tuka. Krenuli smo malo kasnije i već nakon par stotina metara morali staviti dereze. Upočetku je bilo lagano i zabavno, ali nakon nekog vremena (dvije trećine) za mene je uspon postao noćna mora koja se produžila do samog vrha. Jednostavno nije bio moj dan, a i bilo je skoro 1100 m uspona i 12km u jednom smjeru. Vrh sam po sebi nije nešto spektakularan, a kako je dosta puhalo, brzo smo se spakirali za nazad. Spust je bio brži ali nas je uhvatio mrak pa smo zadnje kilometre hodali uz lampe i oprez od skliskog terena. Dolaskom u gore navedenu restauraciju sve smo brzo zaboravili uz obilnu večeru. Ukupni dojam je bio više nego divan. Puno hvala svima na razumjevanju i upornosti da se ne vratim ranije. Posebno hvala Draganu🥰🥰

Robert Lokar