Donačka Gora

Uvod


Pretpostavka je da na Donačkoj Gori postoji nekoliko točki s dobrim vidicima, od čega je jedan predivan, ali malo ružan. Također, smatra se da je, s obzirom na sezonu i godišnje doba, uporaba dereza nužna za siguran prelazak Donačke Gore. Tim od pet Covid-negativnih, neovisnih hodača (3 male, 2 female), različitih razina iskustva, poslan je testirati navedene hipoteze.


Materijali i metode


Tim od pet hodača poslan je sa dva osobna automobila do polazne točke. Oprema je uključivala sendviče i keksi, vodu, jedan set štapova, dereze. Kao platežno sredstvo koristili su se euri.

Rezultati

Kretanje u smjeru Donačke Gore bilo je najavljeno za podnevne sate, no zbog razloga nepoznatih autoru, polazak je pomaknut na silly o'clock sharp.

Savladano 8 kilometara udaljenosti i 625 metara visinske razlike. Pri usponu konzumirano 5 sendviča i 300 g Dragecovih keksa, te dvije litre vode. Po dolasku na vrh, skupina je razmijenila krucijalne informacije u pogledima, brdima u okolici, smjeru vjetra, ponudi hrane u domu te prisutnim planinarskim društvima i običajima u trajanju od pola sata. Po dolasku u dom, konzumirano je dva kuhana vina, tri piva, dva komada štrudla, te po jedan kotlić jote i ričeta, koji je podijeljen među članovima tima.

Tijekom boravka u domu, tim se povećao za jedan par iskusnih hodača i jednu profi kameru.

Silazak je okarakteriziran lakšim od uspona, usprkos ograničenoj vidljivosti. Tome doprinosi činjenica da je tim izabrao kratku rutu za povratak.

S obzirom na visoke temperature i izostanak ledenog pokrivača, osim mjestimično, hipoteza o obveznoj uporabi dereza u zadanim okolnostima se odbacuje, a prihvaća se alternativna hipoteza o korištenju majica s kratkim rukavima.

Diskusija


Dolaskom na odredište uspostavljen je redoslijed parkiranja koji neće interferirati s prometom na i s groblja. Prvu dionicu puta okarakterizirali su travnat pokrivač i ravni teren, koji se već nakon prve stanke počeo ukošavati. Snijeg se nalazio u zasjenjenim područjima, no prisutne količine nisu zahtijevale dodatnu opremu. Cik-cak tehnikom hodanja po stazama i improviziranim stazama kroz ogoljelu šumu dovodi tim do prvog vrha. Ustanovljeno je da vrh može biti istovremeno predivno-ružan, ako se to odnosi na dvije različite stvari. Konkretno, dolazak do vrha su omogućavali ružno postavljeni klinovi, koji nikako nisu umanjivali pogled koji se pružao s istog. Put s ružnopredivnog vrha prema višem vrhu i domu vodio je kroz šumu po sunčanoj padini i izrazito dinamičnom terenu karakteriziranom korijenjem i izloženim stijenama. Zatim se kretanje odvijalo po grebenu same gore. Na kamenju su se mogli uočiti svježi tragovi dereza, te je postalo jasno kako su trenutni uvjeti zapravo iznimka od pravila (p<0.05). Po dolasku na vrh, uočene su veće nakupine planinara. Intenzivan vjetar i brbljanje Slovenca doveli su do konfliktne situacije koja je prolongirala polazak s vrha prema domu. Planiran boravak u domu produžen je zbog povećanog osjećaja ugode i prisustva elemenata okrijepe za članove tima, te čekanja na novoregrutirane članove. U povratku su korišteni strmiji travnati putevi. Članovi tima sastali su se na povratku u kavarni u svrhu obrade rezultata. Autori su svjesni limitacija ove studije vezanih uz nereprezentativna temperaturna obilježja, te su
daljnja istraživanja potrebna.

Marta Žižek