BIH

Iskoristili smo prekrasno vrijeme koje nam je ponudio prvi vikend u listopadu i obišli sve planirano, pa i više. Osim organizatora, na izlet su išla još dva planinara. (krajnje je vrijeme da se zapitam  )
Po planu, u subotu smo penjali Čvrsnicu. U 8:00 smo bili na kavi u Hajdučkim Vrletima, te se odlučili na turu Risovac - Veliki Vilinac - Pl. dom Vilinac - Hajdučka vrata - Velika Vitlenica. Sunčano i hladno jutro, bez vjetra, bilo je idealno za početni strmi uspon po skijaškoj stazi. Očekivali smo da će od ski staze do Malog Vilinca biti teže prohodna staza zbog klekovine, no ugodno smo se iznenadili kako je održavana, pa smo bez poteškoća prolazili. Svakim novim korakom, ushit je bio sve veći od prekrasnog okruženja i pogleda koji su bili sve do Vitoroga na sjeveru, Vranice na istoku, Prenja i Veleža na jugu, te Kamešnice na zapadu. Prvu dužu pauzu radimo na Velikom Vilincu, a pošteno odmaramo na planinarskom domu Vilinac uz domaću crnu kavu koju nam je domar skuhao :)

Punimo mjehove s vodom iz izvora podno doma, te nastavljamo prema Hajdučkim vratima uz jezero Crljenak. Usput srećemo mnoštvo planinara (više turista) koji su se stazom iz Velike Vitlenice zaputili vidjeti to čudo prirode. Kod samih vrata u početku je bio red čekanja za fotku, pa smo zapravo gledali show uz čvarke i pivo, dok se nije raščistila situacija :)

Uslijedio je dugačak, no blagi spust do Velike Vitlenice.
Smještaj za tu večer smo rezervirali u Konjicu koji je udaljen oko sat vremena vožnje od Blidinja, kako bi u nedjelju imali ležerniji start, jer smo u 10 h imali rezerviran obilazak Titovog bunkera.

Nedjelju započinjemo kavicom u Konjicu uz rijeku Neretvu, s pogledom na poznatu ćupriju. U agenciji nam crtaju olovkom (!) na karti put do bunkera, budući da bunker ne postoji na google mapsima. Makar sam već bio, opet sam bio fasciniran cijelom pričom, a posebno ostatak ekipe u obilasku. Obilazak je trajao oko sat i pol. Nakon toga se upućujemo do Boračkog jezera smještenog u srcu planina. Bilo je dovoljno sat vremena šetnje da isplaniramo neki kamp na jezeru prvom prilikom.

Na putu kući smo si zacrtali još dvije lokacije. Prvo smo stali u Jablanici gdje smo obišli muzej Bitke na Neretvi. Svakako preporučujem obilazak, jako je zanimljiv i potresan. I na pola puta, stajemo na ručku/večeri u Jajcu. Na preporuku odlazimo u restoran Megi Dea, te siti i zadovoljni nastavljamo put kući.

Više fotki na linku: https://photos.app.goo.gl/hdFDJ98VozPF7ULb8

Sa pregršt novih ideja i planova za sljedeće obilaske BiH, završava još jedna avantura :)

Tekst i fotografije: Marko Kotaranin