Bitoraj

Dana 05.09. okupismo se nas 6 pred Cugom u 6:30 s planom da krenemo na Bitoraj. Kod Cuga smo željno iščekivali misterioznog gospodina Uglješu Puzigaću, koji se upisao u tablicu bez da je ostavio broj. Na sveopće razočaranje, Uglješa ne dolazi niti se javlja nakon 15ak minuta :( pa lagano krećemo prema Brestovoj Dragi, polazoj točki uspona. Prema mudrim savjetima iskusnih velebitaša (hvala!), iz Brestove Drage nastavljamo autima neko vrijeme i tako izbjegavamo makadamljenje. Kod početka staze nalazimo ugibalište za parking i krećemo.


Staza je u startu blago rečeno ništa posebno, no pri vrhu dolazimo do Bitorajskih Bijelih stijena, poznatih i kao Imperator i Savjetnik, koje već jesu nešto posebno. Konstitucijom su slične Bijelim i Samarskim, pogled puca na okolne planine i šume, a uspon nije nešto zahtjevan. Spuštamo se i nastavljamo prema vrhu, gdje uviđamo zašto se zove Burni Bitoraj. Nakon brzinskog slikanja bježimo prema skloništu Bitorajka, 10 min ispod vrha. Radi se o zidanoj kućici s potkrovljem u kojem je spavaona. Tamo su radovi u tijeku pa je i ambijent takav, ali sklonište obećava! Sklonište je inače na proplanku punom svakakvog bilja, a mi u zaklonici hvatamo sunce ko gušteri i žderemo.


Nastavljamo kružnom turom, kroz impresivne goranske šume pune ogromnih bukvi, jela i paprati. Spuštamo se do makadama i čeka nas par kilometara do auta. Opijeni slasnim malinama i kupinama, neki su uspjeli i malo zalutati putem, no brzo smo se ponovno našli.


Dolazimo do auta u rano popodne i razmišljamo kako iskoristiti ostatak dana. Nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se za obližnje Lokvarsko jezero, što je bio pun pogodak! Još malo gušterovskog izležavanja na obalama osunčanog jezera i uvijek poželjno kupanje u gaćama nije nam teško palo. Izgladnjeli, odlazimo u Delnice na sasvim pristojnu večeru i polako prema doma.

Pozdravlja vas raja s Bitoraja!

Ivan Ksaver Šušnjara