Prisojnik i Jalovec
Iako je prvotni plan bio odlazak u Dolomite, 3 dana prije polaska je došlo do promjene zbog loše prognoze, a kao idealna alternativa se ponudila Slovenija i područje Julijskih Alpi.
Odlučili smo se za uspon na Prisojnik i Jalovec, a zadnji dan ovisno o volji. 
Kako bi potpuno iskoristili vikend, već smo se u petak nakon posla zaputili prema Vršiću i Erjavčevoj koči gdje smo prenoćili.
Po planu subota je bila rezervirana za Prisojnik, no ujutro je došlo do male promjene, pa se 6 planinara zaputilo na Prisojnik, dok se jedna planinarka odlučila za Mojstrovke. Za uspon smo odabrali atraktivnu feratu Kopiščarjev put koja nudi više zanimljivih detalja. Nekima je to bila n-ta ferata, a nekima prva, tako da smo imali različita gledišta na težinu. Put vodi pored Ajdovske deklice (na fotki ocrtano lice u stijeni - vidi u google) i kroz famozno Prednje okno, veliki prolaz kroz stijene. Nakon izlaska iz okna, nastavljamo grebenskom stazom do vrha. Zadnjih sat vremena su oblaci zatvorili planinu, pa nismo imali panoramske poglede s vrha, no svejedno je užitak bio prisutan. Dolje se spuštamo Slovenskom poti. I nakon dosta vremena zbog zabrana, opet smo imali prilike uživati u „iću i piću“ na planinarskom domu.
Nakon ture troje planinara se vraća u Zagreb, a nas četvero se zaputilo u pl. dom Tamar gdje smo rezervirali smještaj za naredne dvije noći.
Za nedjelju smo isplanirali uspon na moćni Jalovec. Iako šesti po visini, u Sloveniji ima epitet kao „Kralj slovenskih gora“, što izaziva posebno strahopoštovanje. U domu su nas uputili da su na planini još uvijek zimski uvjeti te smo uz ostalo sa sobom nosili i dereze i cepine.
Ovaj put nas na uspon kreće troje, dok jedna planinarka provodi dan u prekrasnoj dolini Tamar.
Noge su bile nešto teže od dana prije, no entuzijazam je prevladao, tako da smo uspješno koračali prema Kotovom sedlu. Jalovec nam se sramežljivo otvarao iz oblaka, no svakim viđenjem bi još više motivirao. Staza prolazi pored Bivka (planinarskog skloništa) koje je idealno uklopljeno u stjenoviti ambijent. Usput srećemo Mađare za koje smo mislili da ćemo dobiti neku korisnu informaciju o stanju sa snijegom, no od engleskog su znali jedino „Hungary“ i „no“. U dobroj maniri, Ana im za njihovo dobro poručuje da nauče nešto engleskog za ubuduće. Kao i dan prije, ulaskom u zadnji stjenoviti dio, opet se nalazimo u oblaku, tako da je i dojam pentranja po stijenama bio „nikad kraja“. Ipak, po vremenskom planu, uspinjemo se sretni na vrh! Bili smo dovoljno strpljivi da dočekamo i na mahove prekrasne poglede na doline Tamar, Trentu i Koritnicu, kao i sve planinske gromade iznad njih. Spust protiče bez problema uz odličnu atmosferu, bez obzira na umor. Na završnom dijelu spusta prema dolini Tamar, uspjela nas je i kiša malo osvježiti. Nakon ukupno 11 sati terena (7:30 kretanja) vraćamo se do doma puni dojmova (nije ni Željka iz doline imala ništa manje), što se moralo malo i proslaviti
Osim Velebitaša i Siščana, na ovom izletu smo imali i domaće pojačanje iz Ljubljanske Matice, Neju, tako da smo njoj potpuno prepustili organizaciju zadnjeg dana.
Nakon laganog jutra na terasi i zdravice s jako pristupačnim i ugodnim domaćinima iz doma, spuštamo se prema autu (cca 45 min hoda) i odlazimo prema Lago di Fusine (Belopeška jezera po SLO) u Italiji. Jezera se nalaze ispod Mangarta i svakako bi preporučili odlazak svakome tko bude u prilici. Prekrasna tirkizna boja vode, svježina, hladovina šume i pogledi na divovske stijene Mangarta. Nakon Belopeških jezera, odlazimo na Zelence, prirodni rezervat i izvor Save Dolinke. Za kraj izleta i odličnog produženog vikenda, posjećujemo i jezero Jasna u Kranjskoj gori gdje pada i kupanje. Kad bi svaki ponedjeljak bio takav…
Pod dojmovima planinarsko - turističkih doživljaja, i sa novim planovima, završava još jedna avantura. Do neke nove...
Marko Kotaranin
