Biokovo
Lipo li je kad se društvo skupi, a još lipše kad se skupi sa svih strana!
Tako smo se i mi skupili u petak 30.7. U Gućima (u Biokovskom Selu), malom zaselku 10 minuta vožnje od Zagvozda, u sjeni Biokova. Neki su došli iz Zagreba, neki iz Zadra i Sinja, a neki su ih dočekali u svojoj vikendici sa kolačima i pitama. Nažalost, nije bilo puno vremena za ćakule, jer put je bio dug, a buđenje sutra će biti rano!
U subotu 31.7. ustajanje u 4 ujutro sa smješkom, jer kolača i pita je ostalo od jučer!
Šalim se, naravno. Smješci dolaze tek nakon što se popije jutarnja kavica :)
Sa terase vikendice gledamo na nadolazeći uspon. U 4 ujutro vidimo samo svjetlo na televizijskom tornju na Sv.Juri, tzv. “Zvijezdu Tornjaču”. Kako se zora približava, tako vidimo sve više i više Biokova.
Nakon prijeko potrebne okrjepe i kavice, bili smo spremni za glavnu avanturu izleta- uspon na vrh Sv. Jure (1762 m). Za stazu smo odabrali laganiju opciju, koja ide iz zaselka Milići. Razlog tomu je što je bilo vruće po prognozi, a ta staza je ⅔ u hladu. Bolje bit u hladu, nego ne bit!
Iz zaselka Milići krenuli smo pred zoru, a na prvim obroncima dočekalo nas je sunce iz pozadine. Uspon je bio ugodan i kontinuiran, bez naglih uzbrdica. I tako cijelim putem. To je rijetka stvar na planini poput Biokova, jer su staze uglavnom promjenjive u intenzitetu i manje pošumljene.
Naravno, nemojte misliti da je uspon bio laganini. Imalo se tu preći oko 1280m visine po vrućini, uz teret vode i namirnica za uspon. Srećom, u Velebitu je dobra ekipa pa se svi krećemo uglavnom zajedno.
Uspinjemo se po prvom, drugom, trećem obronku Biokova i putem nailazimo na razne zanimljivosti. Primjerice, nailazimo na urušene “stanove”- kamene kućice u kojima su živjeli pastiri dok su čuvali stoku. Još prije dvije generacije tu se živjelo. Cijeli kraj zabiokovlja pratio je godišnju migraciju stoke uzbrdo u planine, pa zatim nizbrdo niz planinu. U selima se samo zimi živjelo, a ljeti u planini!
Također nailazimo i na izvore vode, tj. pojila za stoku. To su prirodni bunari koje su ljudi produbili i ogradili, a služili su napoju stoke. Danas su oni baroviti i puni svačeg, ali nekoć su bili čišći. Oko njih se nalaze i kamenice, izdubljene stijene u kojima se skupljala kišnica.
Nailazimo usput na mnoštvo ljudi koji se uspinju sa nama, a i neke koji su kampirali preko noći na malim livadicama u šumi. Malo po malo, i šuma lagano prestaje i dolazi visoki, travnati i kameniti dio Biokova. Opraštamo se od hladovine sa faktorom 50+, sigurni da ćemo izdržat sve što sunce baci na nas!
Vrućina nas ne osujećuje, a nazire se već i vrh Sv. Jure. Toranj je velik na vidiku, ali do njega ima još… uru vrimena :) 
Pred kraj puta, naravno, treba malo i odmoriti! 
Šalu na stranu, ali bilo je dotad već poprilično vruće na direktnom suncu i trebalo je svako malo stati i uhvatiti dah, i starijima i mlađima!
Stigli smo na vrijeme na procesiju i misu, koja se svake godine tradicionalno održava na vrhu Sv. Jure. Misa svetom Juri se inače održava svake godine zadnje subote u srpnju, u kapelici pod tornjem. Na taj dan je ulaz u park prirode Biokovo besplatan, ujutro do 10-11 h, hodočasnicima koji se penju do vrha. Netko autom, a netko pješke.
I tako, eto nas na vrhu! 
Hladovine je bilo malo, ali našli smo je tik ispod tornja. Bolje bit u hladu, nego ne bit! :) 
Pogled sa vrha Biokova je prekrasan i proteže se u svim smjerovima. Kako prema otocima, tako i prema zagori. 
Na vrhu smo, naravno, stavili i naljepnicu Velebita, da se zna da smo i tu bili!
Nakon mise smo se okrijepili i krenuli nizbrdo autima. Usput smo stali pogledati biokovski Skywalk, atrakciju parka prirode Biokovo. To je staklena šetnica na stijeni iznad makarskog primorja. Prekrasan pogled, ako u njemu možete uživati bez terora!
Nakon Skywalk-a vraćamo se natrag u vikendicu, jedemo i odmaramo. Tadicionalno, u pitanju je velika gozba sa janjetinom i kumpirima ispod peke! Svratila je cijela familija Guć, a i prijatelji i svećenik!
Dio nas otišao je popodne na more, kupati se. Tunelom Sv.Ilija, koji spaja Zagvozd i Bašku vodu, može se doći do mora za 20-ak minuta.
Ostatak nas se odmarao doma, a svi smo se zajedno našli u Zagvozu uvečer u 21 h. Tada se odžavala sad već tradicionalna kulturna manifestacija “Glumci U Zagvodu”. U sklopu nje izvedena je predstava “Boksačko srce” koju su neki od nas i pogledali. Predstava je bila vrhunska i vrhunski vrhunac ispunjenog dana!
Zaključak- Svi vole ić na GuZ-u! :)
Nedjelja 1.8. je bio dan za odmor i turizam. Dobro naspavani, i nakon marende i kavice, odlučili smo poći na kupanjac u Modro jezero. Modro jezero je krško jezero koje se nalazi odmah ispod Imotskog. Pristup je iz grada, i spušta se nizbrdo do njega 15-ak minuta. Pomaže ako imate glasnog dalmatinca da čuvare uvjeri da smo mi svi “domaći” i da ne tribamo platit upad! :) Kupamo se i guštamo, pa pijemo kavicu u kavani iznad.
Nakon kavice, bilo je vrijeme i za ručak. Dio nas je svratio i do crvenog jezera. Nažalost, u njemu su se samo rijetki okupali (nema pristupa), a mi taj kalibar istraživača nismo.
Ručali smo u restoranu “Zdilar” na izvoru Vrljike. Mislin, hrana je dobra, al jel se isplati za dobru hranu čekat uru ipo vrimena???
Na izletu je bilo 12 Velebitaša: Tonća Caleta-Prolić, Josipa Parić, Daria Zadravec, Daria Ćurko, Monika Mačkić, Taida galić, Anja Mikolić, Luka Guć, Dorian Kutleša, Hrvoje Butina, Slaven Branislav Babić i Dino Šarić.
Hvala svima koji su prisustvovali i vidimo se i sljedeće godine! :)
Luka Guć
