Učka

Našu ljetnu pustolovinu započeli smo u ranim jutarnjim satima kako bi izbjegli užegle kolone koje se protežu pulsirajućom autocestom ka morskom osvježenju. Iz Zagreba smo se prebacili do Mošćeničke Drage te smo svoje aute ostavili na početku planinarske staze, pokraj ceste u hladovini borova. Dobro zaštićeni kremama i nakrcani vodom, krećemo se uskom betonskom cestom djelomično prekrivenom hladovinom drveća koja vodi do malenog zaseoka Potoki gdje prvi put zastajemo kako bi došli do daha i obrisali neprestano kapajući znoj. Još nekoliko minuta uspona nas je dijelilo do početka šume koja nas je većim dijelom staze majčinski štitila od usijanog neba punog afričke prašine koja nam je sakrila prekrasne vidike.

Naša staza djelomično se poklopila sa mitskom stazom Trebišća – Perun, koja nam priča o božanskom sukobu Peruna i Velesam, priču o previranjima unutar prirodnog poretka te mnoga druga staroslavenska vjerovanja. Kako bi upotpunili doživljaj, radimo mali detur prema vrhu Perun, inicijalna procjena je bila 40 minuta u oba smjera ali se ipak u praksi ispostavilo da nam je bilo potrebno oko sat i pol. Putem smo naišli na zmiju koja se u strahu od nas počela penjati po granama uz drvo, poput jedne od mitskih priča na tablama koje podučavaju prolaznike. Dobar dio tog odvojka je drvećem nezaštićen, stoga smo pokušali to što prije prehodati.

Laganim korakom stižemo do sela Mala Učka gdje u hladovini maštamo o sladoledu i hladnom pivu te nakon, najdužeg do tada, predaha prolazimo pokraj djece koja se igraju na traktoru a Darija nam kupuje komad prefinog ovčjeg sira koji nam sutradan upotpunjuje doručak u pansionu. Do vrha stižemo začuđujuće brzo ali do našeg cilja ima još poprilično dosta, nešto više od sat vremena se spuštamo prema Poklonu, do pansiona Učka gdje nakon tuširanja svi večeramo i umorni bježimo u krpe. Cijena noćenja sa doručkom nas je izašla 200kn, a medvjeđi gulaš kojeg smo probali za večeru je nešto izvanredno i toplo ga preporučam, a uz njega odlično ide pozadinski jazz prepjevi današnjih radijskih hitova. Prvi dan nas je koštao nešto više od 9 sati hoda i 1700 nadmorske visine.

Drugi dan nakon laganog doručka spuštamo se nazad do mjesta od kojeg smo krenuli, putem prolazimo pored krda konja, kroz staro napušteno selo, najprije kroz šumu pa po livadama i cesti da bi se kroz maleni šumski puteljak spustili do našeg cilja. Kako drugi dan ne bi bio dosadan, na način da stane u jednu rečenicu, drugi auto kojeg je vozio Fićo, ostao je bez ključeva, ali na nesreću, nismo ih našli, ali na sreću su došli sutradan iz Zagreba jer je opet na sreću, sutradan bio neradan dan. Preporuka je možda nositi dva ključa na duža putovanja pa jedan držati u drugom automobilu… Po povratku dižemo šatore u kampu te se bacamo u šetnju i, po željama, u more.

Treći dan smo u potrazi za dobrom klopom, ičistom plažom (jer nas je zadesilo cvjetanje mora), jer smo to zaslužili. U posjet nam dolazi i Karla te uz pokoji koktelčić ovdje priča završava.

Na izletu bili: Ines Šala (iza kamere), ja (Dragan Skorosavljević), Željko Rumenjak, Darija Tokić, Filip Herceg.

Dragan Skorosavljević