Dedin pohod
Prije otprilike godinu dana napustio nas je Željko Avdagić Deda, planinar, speleolog, alpinist, markacist i planinarski vodič, član PDS Velebit i PD Pinklec, te jedan od osnivača PD Medvednica koji je ostavio neizbrisiv trag u planinarskoj zajednici.
Prije nego opišem Prvi Dedin pohod na kojem smo ove godine sudjelovali, Dedi u čast, mislim da je važno podsjetiti se nekih njegovih postignuća, pa evo ukratko:
O Dedi
(iz Hrvatskog planinara, listopad 2020. , Alan Čaplar)
Željko Avdagić rođen je u Zagrebu 28. srpnja 1947. gdje je završio zanat i prometnu tehničku školu, oženio se i živio ispunjenim obiteljskim životom. Čitav se život bavio radom za opće društveno dobro. Velik doprinos dao je razvoju taksi prijevoza u gradu Zagrebu, gdje je u tri mandata bio predsjednik Udruženja zagrebačkih taksista. Za svoj je rad dobio više priznanja Udruženja i Grada te brončanu plaketu samostalnih privrednika grada Zagreba.
Planinario je od predškolskih dana, najprije kao izviđač, da bi u prvim gimnazijskim danima postao član Speleološkog odsjeka PDS-a Velebit. Bio je poznat kao izvrstan penjač u špiljama i stijeni. Speleologijom se bavio intenzivno od 1962. do 1972. U PDS-u Velebit bavio se također i planinarskom orijentacijom, pa je tako s ekipom Velebitaša 1965. na Medvednici osvojio prvenstvo Hrvatske. Kao član, ostao je vjeran PDS-u Velebit od 1962. do smrti. Za vrijeme rada u Privrednoj banci Zagreb od 1985. do 2000. intenzivno se bavio planinarstvom u PD-u Prijatelj prirode, gdje je dobio više priznanja. Godine 1994. odlikovan je srebrnim znakom HPS-a za doprinos razvoju planinarstva. Za vrijeme Domovinskog rata proveo je kao pripadnik Planinske satnije Velebit više godina na južnom Velebitu. U toj je postrojbi bio časnik i ratni instruktor planinarstva i alpinizma za više stotina mladih branitelja. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i medaljom Oluja.
Nakon odlaska u mirovinu 2008. nastavlja s planinarskim radom u PD-u Vrapče. Posebno se istaknuo kao markacist, uređujući putove po zapadnoj Medvednici, o kojima se brine PD Vrapče, te kao autor Vrapčanske obilaznice. Istodobno se kao član PD-a Pinklec iz Svete Nedelje od 2009. uključuje u rad novog društva, svojim iskustvom pridonosi njegovu razvoju te školovanju članova. Posebno se angažirao u malim planinarskim školama te kao voditelj nekoliko općih planinarskih škola toga društva. Velikim je dijelom i njegovom zaslugom PD Pinklec brzo postao prepoznatljiv u hrvatskom planinarstvu te organizirao niz vrijednih akcija. Osobit je doprinos dao i u formiranju novoga PD-a Medvednica 2019. godine, u kojemu je vodio brojne atraktivne izlete i opću planinarsku školu. Redovitim planinarenjem stekao je posebno priznanje Hrvatske planinarske obilaznice. Školovanjem u HPS-u stekao je naziv markacist i markacist voditelj (značka 333). Završio je također tečajeve za vodiče na Mosoru i u Tuku, a polaganjem ispita stekao je naziv »vodič HPS-a« i značku broj 330. Vođen željom da i drugima pokaže ljepote planina i planinarenja, vodio je brojne izlete posvuda po Hrvatskoj, često povezujući članove iz više planinarskih društava i potičući ih da poduzimaju zajedničke akcije. Redovito je sudjelovao i na turi »Put Oluje« po vrhovima Dinare. Kao član Stanice planinarskih vodiča Zagreb, vodio je brojne vježbe, sastanke te organizirane uspone na Dinaru, najviši vrh Hrvatske. Mnogi vodiči pamtit će ga i kao vrlo angažiranog instruktora, koji je u posljednjih desetak godina redovito sudjelovao na tečajevima i ispitima za vodiče. U SPV-u Zagreb posebno se angažirao na ostvarenju zamisli o uspostavi memorijalne planinarske obilaznice u spomen na planinare koji su obranili Velebit u Domovinskom ratu. Memorijalnu planinarsku obilaznicu »Vila Velebita« otvorili su 2016. PDS Velebit, HPS, SPV Zagreb i Nacionalni park Paklenica, a PDS Velebit preuzeo je zatim brigu o njoj. Više o Obilaznici možete pročitati ovdje:
Kao najiskusnijega među sobom, članovi SPV-a Zagreb izabrali ga 2018. na dužnost pročelnika Stanice planinarskih vodiča Zagreb. U tom je svojstvu vodio zagrebačke vodiče na brojne akcije u Hrvatskoj i inozemstvu. Željko Avdagić ostavio je dubok trag u svim planinarskim udrugama u kojima je djelovao. Bio je po mnogočemu uzor i primjer, napose kao inicijator i voditelj brojnih akcija. Svi koji su s njime surađivali pamtit će ga kao ugodnog i vrijednog suradnika. Bio je veoma poštovan i cijenjen, požrtvovan i strpljiv, i takav će nam trajno ostati u sjećanju i mislima.
O Prvom Dedinom pohodu
Dedi u čast PD Medvednica organiziralo je 3. 7. 2021. Prvi Dedin pohod kao i svečano otvorenje Planinarske obilaznice Željko Avdagić Deda.
Prvom Dedinom pohodu prisustvovala su brojna planinarska društva (HPD Japetić Samobor, HPD Matica Zagreb, HPD Pečovje Zagreb, PD Ina Bjelolasica Zagreb, PD ZZV Celje, PD Nazarje Nazarje, PD Sopalj Kostrena, PD Strilež Crikvenica, PD Zavižan Senj, PD Zanatlija Osijek, PD Željezničar Zagreb, HPD Gorščica Zagreb, HPD Učka Rijeka, PD Pinklec Sveta Nedelja, PD Nikola Tesla Zagreb, PD Vrapče Zagreb, PD Zagreb Zagreb, PD Kočevje Kočevje, PD Gorica, PU Dinaridi Split, PD Medveščak Zagreb, PD Napredak Zagreb, PD Zagorske steze Zabok, PD MIV Varaždin, PD Dalekovod Zagreb, Članovi Planinske satnije Velebit, GOD Pliva Zagreb, PD Lipa Sesvete, PD Dilj Gora Slavonski Brod, PD Alfa&Omega Sesvete, PD Paklenica Zadar, HPD Runolist Zagreb), a pridružili su se i članovi PDS Velebita.
Brojnost planinara na Prvom Dedinom pohodu govori puno o tome koliko je života dotakao i koliki trag ostavio naš Deda.
Organizatori, članovi PD Medvednica krenuli su sve pripremati već oko 6h. (klupe, klopu, piće i sve rekvizite) Okupljanje je bilo na livadi na Ponikvama. Mi smo došli nešto kasnije, oko 9.30h kada je bio predviđen službeni početak programa. Dočekalo nas je piće dobrodošlice, kolači i već poveliki broj planinara iz raznih društava okupljenih na livadi.
Okupljene je pozdravila Irena Hustić, predsjednica PD Medvednica te nas u emotivnom govoru podsjelila na Dedin život i djelo, nakon toga u ime HPS-a govorila je Božena Kralj Vrsalović, članica nadzornog odbora HPS-a.
Predstavlja se i otvara PLANINARSKA OBILAZNICA ŽELJKO AVDAGIĆ DEDA, na prvom pohodu njemu u čast. Planinarska obilaznica povezuje zapadnu Medvednicu s gorjem i planinama po Hrvatskoj, u skladu s Dedinim putem, mjestima gdje je radio i koja je volio. O obilaznici nam priča Ronald Schreiner, predstavnik Komisije za putove HPS-a, a zatim Eugen Zobaj u ime Stanice planinarskih vodiča Zagreb.
Nakon predstavljanja obilaznice okupljeni se dijele na tri, a mi Velebitaši na dvije grupe. Grupe su različite po dužini i težini staze, a grupa Velebitaša u kojoj smo Taida, Sandra i ja biramo najdužu: Ponikve – Javorščak – Grajfova kopanja – Risnjak – Slap Sopot – Talijanove pećine – Slap Farendol – Podsvinjarčica – Ponikve za koju je predviđeno oko 6,5h, a duga je oko 20tak km.
Prva točka na koju stižemo je izvor Javorščak (zovu ga još i Jambriško vrelo). Izvor Javoršćak nalazi se na visini od oko 500m u podnožju brijega Bradovca. Tu voda izvire iz 8 metara duge špiljice, a ponire na ponikvama 1km dalje. Na izvoru se osvježavamo, nešto kratko prigrizemo i pičimo dalje putem kroz šumu.
Bez puno muke stižemo do Grajfove kopanje. Ovo mjesto dobilo je naziv po obitelji Grajf koja je nekad davno živjela na području Vrapča, a kao imućna obitelj bila vlasnici šume na ovom području. Naziv 'kopanja' stari je naziv za posudu iz koje se hranila stoka (pogotovo svinje), a dodijeljen je ovom mjestu zbog oblika terena. Nekad davno ovdje je izgrađena nadstrešnica, koja je kasnije nadograđena, a nedavno je i obnovljena, pa se ovdje može odmoriti, kao i skloniti od kiše. Nakon kratkog predaha krećemo dalje prema planinarskom domu Risnjak.
Na Risnjaku ručamo, pijemo pivu, a srećemo i Vjerana koji nam se pridružuje do slapa Sopot.
Slap Sopot najveći je Slap na Medvednici (visok 9 metara). Nalazi se u predjelu koji se zove Napojište na potoku Vrapčaku. Na Sopotu se opet napajamo i hladimo noge i pokušavamo nagovoriti Vjerana da nastavi s nama, ali on se ne da… odlazi i napušta nas.
Od Slapa Sopot nastavljamo šumskom cestom uz potok Vrapčak, a zatim skrećemo na planinarskim putem do prijevoja Kolarske gore. U blizini puta nalaze se takozvane Talijanove pećine. To je bivši kamenolom iz srednjeg vijeka gdje se iskopavao kamen vapnenac litavac. Taj kamen koristio se za gradnju zagrebačke katedrale, južnog i zapadnog dijela Banskih dvora, kao i mnogih gradskih kuća toga vremena. Kamen se Vrapčanskim potokom prevozio sve do Save. Danas je kamenolom zarastao u šumu bukve i graba.
Nakon prijevoja staza se spušta u klanac Dragulinec gdje je još jedan slap: slap Ferendol. I prekrasna livada Dragulinec. Na livadi su stolovi i nadstrešnica, sjenu stvaraju stoljetni hrastovi, a može se natočiti i pitke vode.
Na livadi je križanje. Mi nastavljamo dalje uz potok po klancu, pored izvora Podzdenščec, i još jednog manjeg izvora. Ponovno se penjemo sve dok ne stignemo i do polušpilje Podsvinjarčice (Podcintarnice) . Prema predaji, nekada su stanovnici podsljemenskih sela koji su vodili svinje na ispašu žirom u šumu u toj polušpilji čuvali i sklanjali svinje. Polušpilja obrasla bršljanom i danas se čini idealna za improvizirano sklonište.
Uz polušpilju put se nastavlja prema livadi Ponikve lagano se spuštajući i uspinjući, a zatim slijedi spust na takozvanu Zelenu magistalu na početku Ponikvi.
Kada smo se vratili na Ponikve dočekao nas je grah, piće, svirka i pjesma u pravom planinarskom duhu.
Sve u svemu ovaj Prvi Dedin pohod bio je jedno lijepo iskustvo. Svi znate da mi Velebitaši nismo nešto ljudi od pohoda i obilaznica, ali bilo je stvarno ugodno vidjeti neke stare i upoznati mnoge nove prijatelje iz drugih društava, napričati se i našetati prekrasnim stazama kroz šumu uz brojne potočiće, izvore i slapove, bolje upoznati dio Medvednice gdje ne idem toliko često, a na kraju sve začiniti finim jelom, plesom i pjesmom. Naši prijatelji iz PD Medvednica bili su domaćini kakve je svatko mogao poželjeti, a i mogu si zamisliti da je i Deda bio sa nama i smiješio se onim svojim posebnim pomalo zagonetnim osmjehom, sretan što nas okuplja još jednom, kao što je napravio već bezbroj puta ranije dok je bio živ. Vidimo se opet i sljedeće godine, prve subote u srpnju!
Ivana Fundurulić
A sad vratimo se malo unatrag, jer slijedi paralelna priča druge skupine Velebitaša. Kao što je Ivana spomenula, okupljanje je počelo u 8h na livadi Ponikve, no mi smo pristizali oko devetke (čast izuzetcima). Na livadi smo između stolova prepunih domaće gibanice, orehnjače i kruha s masti pogledom tražili poznata lica. Sve je bilo prefino i čak nam je i kašnjenje ubrzo oprošteno. Okupilo nas se 9 Velebitaša: Ivana, Taida, Sandra, Dorian, Hrvoje, Luka, Anja, Monika i ja (Daria). Nakon kupnje vodiča i dnevnika obilaznice te pozdravnih govora, podijelili smo se u spomenute dvije grupe. Ivana, Taida i Sandra otišle su na najdužu rutu, a Dorian, Hrvoje, Luka, Anja, Monika i ja odlučili smo krenuti zapadnim dijelom Medvednice: livada Ponikve – PD Glavica – Špilja Veternica – Kamenolom Bizek – PK Kameni Svati – Izvor Jarorščak – livada Ponikve (cca. 13.5 km). Inače, iako je ovaj dio Medvednice takoreći moj „kvart“, nikad dosad nisam prošla neke od ovih staza, djelomično i zato što su bile zarasle.
No vratimo se na početak priče. Nakon kolača i putne rakijice, put nas vodi od livade Ponikve kroz šumu do planinarskog doma Glavica, s čije terase puca prekrasan pogled na zapadni dio Zagreba sve do Samoborskog gorja. Česta je destinacija obitelji s malom djecom zbog svoje blizine i ograđenog igrališta, kao i bilo koga tko želi popiti kavu/pivu ili ručati izvan grada na malo višoj nadmorskoj visini.
Obzirom da smo tek krenuli, samo prolazimo terasom i nastavljamo se spuštati prema špilji Veternici. To je najduža špilja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te značajno arheološko i paleontološko nalazište. Špilju je moguće posjetiti uz stručno vodstvo djelatnika Parka prirode Medvednica, a obilazak traje oko sat vremena. Svakako je vrijedi posjetiti (osobno preporučujem), no mi skupljamo žig KT 1 i ostavljamo to za neki drugi put. U šumi je prilično sparno, pa se s veseljem ponovno uspinjemo strmim stepenicama do račvanja puta i skrećemo lijevo.
Staza, koja je nekad bila zarasla, sada je u potpunosti uređena i vodi nekadašnjim kolnim putom po pobočju brijega Pečinska rebar do kamenoloma Bizek. U podnožju brijega nalazi se nekoliko malih špilja-peći iz kojih se iskopavao kamen za izgradnju željezničke pruge Zidani Most – Zagreb. Obilazimo rubom kamenoloma Bizek koji je zarastao u šumu, a pogled se otvara do Okića i Plešivice. Žig KT 2 nalazi se na kamenom bloku malo dalje uz stazu i ovakav pogled.
Put dalje vodi šumskim kolnim putom. Sve je prošireno i uređeno, čak su i posječena stabla na stazi dobila markaciju u obliku srca, a najljepše je što smo cijelo vrijeme u šumi.
Šetnja do planinarske kuće Kameni Svati je lagana i tek pred kraj nešto strmija. Dolazimo do kuće koja je ove subote iznimno otvorena i vrijeme je za hladno pivo i piknik.
Uskoro pristižu brojni planinari svih uzrasta i stolovi oko nas se popunjavaju. Doznajemo za još jednu obilaznicu – Kameni Svati u četiri godišnja doba, te nabavljamo i taj dnevnik. Još jedan razlog za povratak.
Nakon kraće pauze nastavljamo do KT 3 Kameni Svati, koja se nalazi na hrptu Kameni Svati. U blizini vrha je i vidikovac s kojeg se pruža pogled na Zagorje i okolne planine, a za ljepših dana mogu se vidjeti i Kamniške i Savinjske Alpe. Kameni Svati dobili su ime prema narodnoj predaji koju je August Šenoa opisao u svojim Povijesticama. Prema predaji, ljutica mlinarica nije htjela da se njen sin oženi siromašnom Janjom te je proklela svatove koji se se okamenili.
Nastavljamo dalje grebenom, spuštamo se s njega na šumski put i vraćamo na meni dobro poznatu i ne baš omiljenu stazu prema Ponikvama. Možda zato što sam često tu rutu prolazila u zimsko vrijeme kad je blatno i sklisko. No zato je divno napraviti kružnu rutu, po Dedinoj obilaznici. Staza strmo kreće uzbrdo i razgovor se prekida uz zapuhivanje, dok se ne izbije na prvu ravninu. Prolazimo pokraj potoka i skrećemo desno između brijegova Zakićnica i Podbjelka, pa još jedan testni uspon. Ubrzo izbijamo do izletničke nadstrešnice i nastavljamo stazom br. 6 do izvora Javorščak ili Jambrišakovo vrelo, KT 4. Skupljamo žig i nadopunjujemo boce vodom koja izvire iz špiljice te zatim ponire 1 km dalje na Ponikvama. U tom smjeru i mi krećemo. Zaustavljamo se kod klupica na livadi, gdje je sve spremno za večernje druženje nakon povratka svih grupa s Dedine obilaznice. Ovaj put nismo ostali na druženju, ali se svakako i sljedeće godine vraćamo na Dedinu obilaznicu.
Daria Zadravec
Fotke ustupili Taida Galić, Monika Mačkić, Dorian Kutleša, Luka Guć, Hrvoje Butina, Daria Zadravec
