Krupa i Crnopac
Nakon što smo prvi dan ispratili i zadnji izlet planinarske škole po Maloj i Velikoj Paklenici te navečer ispitivali znanje budućih naraštaja diplomiranih planinara; te i nakon što smo im sutradan pravili društvo na Tulovim gredama, kreće naša dodatna pustolovina. Fićo (Filip Herceg), Ines Šala (ponekad i Nina) i ja krećemo sa majstorske ceste prema Gračacu te nailazimo na restoran pokraj ceste iz kojeg nadire miris pečene janjetine te tamo naručujemo sve osim janjetine (što je ogromna greška, ako svi jedu janjetinu, onda znaju raditi samo janjetinu…) što i nije baš najbolje prošlo. Putem sređujemo smještaj u mjestu Dolovi (smještaj je solidan, nije pretjerano skup ali ima samo jedan sanitarni čvor te su nas večera i doručak izašli podosta, jeftinije bi prošli u hotelu u Novoj Gradiški…) te ostavljamo stvari i krećemo prema Kudinom mostu (10 min autom od smještaja). Staza je poprilično strma i dobro je imati gojzerice i nešto vode, traje nekih pola sata, ali se može savladati i u standardnom izdanju izlaska petkom na kavu. Večer i jutro nas prati s jakim vjetrom koji ne posustaje čitav vikend.
Nakon doručka odlazimo na početak staze prema Crnopcu, kraj glavne ceste je mali makadamski odvojak na kojem ostavljamo auto te laganim korakom u okvirima markacije od 2,5 sati stižemo na vrh. Čitavim putem smo vidjeli samo jednu zmiju, valjda zbog vjetra. Od samog vrha do Tatekovog skloništa je markacija od 3 sata + od skloništa do auta trebalo još nešto vremena. Uzeći u obzir ovu kalkulaciju, spuštamo se istim putem i gibamo ka Zagrebu, ali prije toga u Gospiću fino jedemo (Hotel Ana).
Dragan Skorosavljević