Prvo moram ubaciti jedan "DISCLAIMER", izvještaj piše jedan "Dalmoš" koji ga je dobio po kazni i kojem nije neka "baza" ovo pisat.. ;)

Tek mi je danas palo napamet da bi bilo prekrasno da se na kraju izleta napiše samo nekoliko Haiku pjesama, jako kvalitetnih, koje bi uspješno zamijenile izvještaj

nema više rakije
Triglav za sirotinju
kaciga u portopaku

Sa Lukom neki problem
ali zato tvrd je snijeg
Matija se glasno smije

ili jedna prikladna za sklonište u kojem smo bili

Puše jaka bura
Dimnjak ne dimi
vatra gori
(od dima ne vidimo gdje smo)

Ali uistinu, toliko je bilo dima u prostoriji da je Ivica počeo bariti mene, umjesto cure koja je sjedila do nas ;) ;)

AND NOW WHERE TO BEGIN??

Mislim da se prvi dio izleta odvijao uistinu klasično.
04:40-05:30 Klasično rano buđenje, zatim klasično-panično spremanje ruksaka i opreme
06:00-06:10 Klasično okupljanje kod Buzina
06:00-10:30 Klasični razgovori u autu, ali ipak do zanimljivih zaključaka smo tu došli. Nisu svi za javnost,
ali npr Jon Jones je uistinu najbolji laki teškaš u povijesti UFC-a, ljudski organizam ima ograničenja i treba ih poštovati,
Israel Adesanya je svakako vrijedan pažnje, ali se još treba dokazati..

Oko 10:30 dolazimo na odredište, izlazimo iz automobila. Miris Dalmacije, kamen, krš, maslina. Sunčano, temperatura nekih 20C, lagani povjetarac.
Uistinu je teško zamisliti da ce nam neki dio zimske opreme zatrebati.

10:45 Krećemo put Skloništa Pume. Ruksaci su pretrpani, izgledamo kao Šerpe. Ali smo fino odmorni, konda dobro tempirana.
Treba nam oko 4h za doći na odredište ali zahvaljujući nadobudnosti pojedinih članova koji dižu tempo cijeloj grupi uvelike skracujemo to vrijeme.
Radimo predahe, pa požurimo, prestižemo nekoliko drugih grupa koje su krenule prije nas.
Budi se borbeni Mamićevski duh u nama te se često čuju povici poput "Ajmoooooooooooooooo…!!"
Vjetar malo jača, temperatura pada, gazi se preko prvog snijega, oblače se dodatni slojevi i lagano ulazimo u prave planinske uvjete.

**bitan detalj
Matija je u prošlom izletu pregazio Kapelu, ali nam ovaj izlet ni jednom ne spominje curu garavu. (Nama bilo neugodno pitati ;)

Nakon nekih 3 sata hodanja dolazimo do Skloništa Pume, uistinu preugodno iznenađenje. Jako lijepo za vidjeti, jako lijepo uređeno,
imamo čak i krevet za leći, peć na drva, DRVA!

Sklonište se jako brzo napunilo planinarima iz cijele Hrvatske, od Cavtata do Zagreba, članovi novog Planinarskog Društva "Gojzerica",
curama koje slave rođendan, i zanimljivoj ekipi iz Omiša.. Super ekipa, spoj nespojivog, nešto kao Huljijeva "Pasta Italiana"

Tu radimo pauzu nekih sat vremena, za okrijepu, te obilazimo obližnja dva vrha Roščić i Veliku Duvjakušu.

Ostatak večeri se družimo, dijelimo što smo ponijeli. Smijeh i zezanje traje do kasnih vecernjih sati uz finu cugu i klopu. Oko 22:00 idemo leci jer
nas sutra ipak čeka odlazak na vrh i fin uspon.

06:30 buđenje, marenda i spremanje opreme, kreće se na glavni vrh Troglav. Vrijeme je uistinu bilo na nasoj strani. Puhalo je umjereno, a temperatura je
bila oko nekih -5C.

Do vrha nam je trebalo nekih sat i pol, cijelim putem smo bili okruženi prekrasnim vidicima, pogledima na obližnje vrhove nafilane snježnim nanosima.
Obilazimo i dva obližnja vrha te na povratku radimo vježbe samozaustavljanja te hodanja u navezu, vraćamo se u sklonište Pume, radimo pauzu sat vremena
te se vraćamo doma put automobila.

Eh, da.. mali savjet za sve one koji žele izbjeći pisanje izvještaja.

Pravilo br.1: nemojte doći prvi na vrh
Pravilo br.2: nemojte doći zadnji na vrh
Pravilo br.3: nemojte zaboraviti kacigu
Pravilo br.4: nemojte se po nečemu isticati
Pravilo br.5: samo egzistirajte ;)

Tomislav Bralić