Valentinovo 2021. Visokogorska sekcija PDS Velebit provodi - na Velebitu. Umjesto večere uz svijeće na meniju su debeli minusi i jaka bura.

Dogovor je polazak iz Zagreba u 05:00 što znači buđenje prije 4 uz klasične misli poput živote robijo ili zašto baš ja.

Bilo kako bilo, krećemo ovaj put bez kašnjenja dok nas na Rizvanuši čeka ostatak ekipe Velebitaša koji su dan ranije uspjeli u istom danu zaglaviti i traktorom iz snijega izvući dva auta te po olujnoj buri popeti vrh Veliki Sadikovac. Atmosfera na putu za Rizvanušu oscilira od jako vesele do jako napete jer izmjenjuju se teme od globalnog zatopljenja preko političkog ludila u državi do recitiranja pjesmica o veličini Uelia Stecka.

Uspon krećemo nešto iza 8 sati po djelomično zaleđenoj makadamskoj cestici. Nagib nije velik i samo hukanje vjetra pod planinom u daljini odaje dojam ozbiljnosti uspona koji dolazi. Nakon oko sat i pol makadama dolazimo pred uski puteljak kroz šumu gdje kreće prvi jači uspon. Dereze na gojze, cepin u ruke i put pod noge. Ovaj uspon nije tehnički posebno zahtjevan ali je strm i umara. Nakon možda sat vremena hoda put iz šume izbija na proplanak s kojeg se iznenada otvaraju prekrasni prizori zabijeljenih Velebitskih livada po kojima se bura u vihoru poigrava snijegom pršićem. Evo konačno i odgovora na ona pitanja i misli od 4 ujutro.

Od ove točke brzo se stiže do planinarske kuće Visočica koja pruža zasluženu okrijepu; čaj, poneka cigareta, ručak i spremni smo za uspon na vrh.

Uspon je kroz oblak, vidljivost je smanjena, vjetar je jak ali nije strašan. Na sami vrh dolazimo prije očekivanog vremena, nazdravljamo domaćom travaricom, udaramo zajedničku fotku i pripremamo se za spust kad se kroz oblak otvara prozor prema osunčanom Jadranu i otocima. Tijekom spusta vrijeme se sve vise poboljšava, sunce se probija kroz oblake a moral se toliko podiže da pojedinci naglas pjevaju pjesme o ljubljenju garavih djevojaka. Ipak je Valentinovo pa nemamo izbora nego oprostiti i zaboraviti. Kratko zastajemo kod planinarske kuće, pijemo čaj i uživamo u suncu te pada dogovor o naručivanju pizze i druženju u apartmanu kod Rizvanuše. Istim putem, kroz razgovor, spuštamo se s planine te izbijamo na makadam s početka priče. Što je nekad bilo jako lijepo zagrijavanje za uspon sada postaje patnja za koljena i stopala. Ipak, mala je to cijena za sve što čovjek dobije boravkom u planini. Sunce je na zalasku i ljubav je u zraku.

Druženje u apartmanu pretvara se u pravu malu feštu. Moglo se tu nabrojati preko 10 pizza, bilo je pancete i pršuta, sira, rakije, bila je i torta a najvruća roba bile su Tomine pive iz vlastite proizvodnje. Mljac za izlet i mljac za pivu.

Ivica Pletikosa