
Mont Blanc je oduvijek kod mene izazivao veliko strahopoštovanje, a nisam forsirao uspon na njega iako sam se uspješno penjao i na više vrhove. U korona godini nisam ni slutio da bi se mogao ostvariti dogovor za ovakav uspon, ali slucajni poziv kolege Gorana i njegovo zanimanje za informacijama o Mont Blancu je na kraju skrojilo plan za zajednicki pokušaj uspona.

U cetvrtak, 13.08., u ponoc smo krenuli iz Zagreba prema Les Houches, te približno 8h vožnje i stigli smo. Nismo spavali cijelu noc, jer smo se Goran i ja izmjenjivali u vožnji pa odmah po dolasku tražimo mjesto za popiti kavicu dok cekamo žicaru.

Brzinska kavica pa žicara do Bellevue (1794m), a onda vlakom do Nid D'Aigle (2380mnv) - naše pocetne tocke prema vrhu Mt Blanca. Racunamo da do Goutera imamo oko 6-7 sati hoda, jer nas ceka oko 1900 m visinskog uspona.

Stavljam ruksak na leda i sporo mi ide, jer mi pogled bježi na ledenjake koji su ispred nas. Zadivljujuca ljepota je ispred mene, ono strahopoštovanje je sada postalo još vece, a nekako nisam ni svjestan da sam upravo tamo. Štipam se za obraze kako bih se uvjerio da ne sanjam, ali težina ruksaka kojeg stavljam na leda mi potvrduje da nije san.

Krenuli smo. Do prve pauze, Refuge de Tete Rousse (3187 mnv) nam je trebalo cca 2:30h i ovdje se susrecemo sa snježnim pokrivacem pod nogama - mjesec kolovoz je :) Nastavljamo dalje jer znamo da nas danas ceka možda i najopasniji dio uspona - Grand Couloir; ili kako je kod nas uvriježen naziv Kuloar smrti.

Gledamo kuloar, gledamo taktike drugih koji ga prolaze, gledamo te gromade kamenja koje stalno padaju u kuloar kao da se netko na vrhu igra i baca ih. Strahovit je zvuk šuštanja toga kamenja, a mi se odlucujemo kako cemo ici jedan po jedan i idemo pretrcati taj dio bez oklijevanja. Goran ide prvi i glatko prolazi, zatim Ida i onda ja. Mislim da mi je to bilo najduljih 30 sekundi u životu. Prošao sam.

Dalje nas ceka uspon po stijenama, djelomicno osiguran sajlama i klinovima. Umorni smo, taj hendikep nas usporava, vidljiv je gubitak snage. Bodrimo jedni druge, ali cak nas i vrijeme malo plaši jer se spustio oblak. Uspijevamo nekako doci do Goutera (3863mnv).

Dom izgleda brutalno, na predivnom mjestu i jako moderno izgraden i opremljen.Uzeli smo polupansion koji košta 135€, jer nije da imamo baš izbora. Dom je super opremljen, ali prvi dan smo jako bili razocarani vecerom i gostoprimstvom pa smo to nezadovoljstvo i vrlo jasno rekli domacinima. Preumorni smo da bi se previše svadali, a i želimo uživati u svemu. Prvu noc smo spavali kao bebe, ja sam spavao 12h u komadu, nisam se uopce budio tijekom noci.

Budimo se oko 7h ujutro na kasni dorucak. Vrijeme je predobro, ali smo odlucili još malo odmoriti. Ipak, oko 10h se dogovaramo kako bi išli prema vrhu pa dokle dodemo, jer nam je jasno da je prekasno za uspon na vrh, ali svaki metar koji popnemo ce nam jako puno znaciti za aklimatizaciju.

Dan je predivan, mi naspavani, hodamo u navezu i baš djelujemo skladno iako nam je to prvi put da idemo skupa na neki uspon. Približavamo se skloništu Vallout (4362mnv), koji je na grebenu ispod Mont Blanca i odjednom se spušta oblak na vrh. Za 5 min više ne vidimo sklonište, vidljivost je 5m ispred sebe.

U tih 5 min smo se smrzli, ulazimo u sklonište i zakljucujemo da je to sve što se tice današnjeg uspona. U svakom od nas je postojala nada da bi cak taj dan išli i na vrh, ali takvim naglim pogoršanjem vremena to više nije bila opcija. Komentiramo tu naglu promjenu i slažemo se kako cemo iduce jutro krenuti cim ranije.

Vracamo se nazad u Gouter, vecera je puno bolja nego jucer, domari se više trude oko nas - ocito je kritika malo djelovala. Nakon veceru tonemo u san pravednika. Namjerno se budim tijekom noci kako bih pio vode, a što je jako bitno kako me visinska iduce jutro ne bi sprijecila za novi pokušaj uspona.

Budimo se u 2h ujutro, dorucak, spremanje i oko 3h smo krenuli. Jako puno naveza je krenulo, a mi idemo srednjim tempom, nije nam cilj biti najbrži. Pauzu radimo u Valloutu taman na svitanje, pijemo caj, malo cokoladice za energiju i nastavak. Ovaj dio nam je dalje nepoznat, slijedi izloženi greben koji je dosta ljudi opisivalo kao jako opasnim. Kako dan svice tako je dan sve ljepši, izlazak sunca na Mont Blancu - check :)

Oprezno idemo u navezu, jer je oko nas puno pukotina, strmina koje izgledaju brutalno, sve je kao jogurtom preliveno. Na vrh dolazimo oko 8h. Vrh je jedna poveca ploha bez ikakvih oznaka. Sjedamo na ruksake i odmor. Na najvišem smo vrhu u ovom dijelu Europe, pogled je neopisivo dobar, a zbog odlicnog vremena vidljivost je sjajna.

Ida i Goran bi išli nazad, ja ostajem još 10min potpuno sam vrhu. Ne fotkam, nego upijam vlastitim ocima sve to o cemu sam sanjao. Predivno je, ali vrijeme da ici nazad jer nas ceka preko 2400mnv silaska. Malo bržim korakom ih sustižem dok se oni fotkaju putem. Opijeni predivnim usponom spuštamo se tih 2400mnv, skroz do vlaka, uzimamo prvi hotel u Les Houchesu za prespavati i iduci dan se vracamo u Zagreb.

Hvala Idi i Goranu koji su me pozvali na izlet.Hvala Mont Blancu koji nas je lijepo ugostio.
Au revoir!
Izvjestaj napisao: Perica
