Prvi vikend veljače je bio stvoren za planinarenje – i ovaj put je za odredište odabrana Slovenija. Konkretno: kružna tura ispod Storžiča koja je obuhvaćala Bašeljski vrh, Mali Grintavec i Srednji vrh, najviši od spomenutih s nekih 1853 metra. Okupljanje u Cugu i pokret iz Zagreba nešto poslije 8, nakon obaveznih kavi i razbuđivanja. Ekipa je brojila osmero planinara – 7 Velebitaša i jednog gosta iz Osijeka. :)
Aute ostavljamo na parkingu u Maču (mijau) i krećemo do doma na Kališču gdje smo kasnije i noćili. I dok su se naši visokogorci kroz maglu i snijeg probijali do vrha Storžića, mi smo laganim tempom prošetali do doma, tamo malo predahnuli pa otišli vidjeti kako je i što ima na Bašeljskom vrhu (1744 metra). Nije bilo iznenađenja: i tamo je bila magla. I malo snijega.
Što se tiče doma, za svaku preporuku: domaćin ljubazan i uslužan, klopa super (jota/ričet/štrukli), lokacija vrhunska. Magla se preko noći raščistila, tj. spustila se ispod nas i ujutro smo imali prilike uživati u fantastičnom pogledu na sve strane: na sjeveru Storžič, na istoku Krvavec, na zapadu Triglav, a na jugu još magle. :)
Nešto prije 10 pokret prema Srednjem vrhu; snijeg koji se smrznuo preko noći je lagano počeo “otpuštati”, ali su dijelovi staze i dalje bili malo škakljiviji za proći. Preko Mačenskog grebena smo krenuli prema Srednjem vrhu, odlučili smo preskočiti Mali Grintavec (bit će idući put) – kroz sve više snijega smo prošli strmi uspon i na vrhu napravili fotosešn kakav je i dolikovao prilici: ispod nas magla, a iznad otvoreno nebo i nešto sitno oblačića; s jedne strane nas gleda Storžič, a s druge Grintavec (onaj pravi).
Nakon što smo potrošili sav film u mobitelima, krenuo je dug i spor spust: probijanje kroz snijeg, pa led, pa blato – tim redoslijedom. Nismo nikog izgubili putem, začudo. Na kraju smo zaključili da zaslužujemo koji burger pa smo otišli do Ljubljane u Lars&Sven i pobrinuli se da im smanjimo zalihe mesine i peciva, prije povratka u Zagreb u večernjim satima.
