Peti izlet Visokogorskog tečaja 2017. odvija se na Vršiču. Kako i priliči teškom tjednu koji je prethodio izletu, dogovoreno je okupljanje po vlastitom nahođenju u subotu u Erjavčevoj koči. Skupilo se i par ambicioznih koji su došli ranom zorom kako bi se penjali na okolne vrhove, ali većina se ipak pojavljuje u poslijepodnevnim satima. Već prema običaju slijedi večernje druženje koje neki napuštaju ranije, a neki kasnije.

Plan izleta je popeti se na Veliku i Zadnju Mojstrovku. Polazak u 6:00 neki su podnijeli lakše, a neki teže (prepoznat će se oni koji su cijelu noć uživali u pravom malom koncertu pod ravnanjem maestra Martina Starčevića). I tako, napokon lišeni noćnih urlika, krećemo cestom pa na Mojstrovke. Dolazimo do početka Pripravniške grape gdje se navezujemo i stavljamo dereze. Najzanimljiviji navez čini malo, ali probrano društvo; Marina, Martin i Vinko. Grapa je svladana kao od šale.

Nakon grape, napada se Velika Mojstrovka. Polaznici tečaja jurišaju bez (vidljivih) problema. Nažalost, našem navezu onemogućeno je postizanje optimalnog prolaznog vremena zbog otegotnih okolnosti koje nam je priuštio član naveza kojeg, u duhu solidarnosti i uvažavajući visoke civilizacijske norme, nećemo imenovati. Usput budi rečeno, radi se o polazniku Martinu Starčeviću koji je konstatno propadao u snijeg ali je ipak, na krilima iskrene i nesebične podrške Marine i Vinka, prevladao trenutke slabosti i dokopao se Velike Mojstrovke. Na Velikoj Mojstrovki slijedi kratka pauza i uživanje u pogledu te se kreće grebenom na Zadnju Mojstrovku. Konačno, popeli smo se i na bezimeni vrh iza Zadnje Mojstrovke prema Travniku . Spomenimo i da se polaznicima tečaja svidjelo hodati po grebenu.

Naravno, nakon svakog uspona treba se i spustiti. Odgovornu zadaću dobio je instruktor Husinec koji nas je sigurno doveo do sipara koji je bio pod snijegom te smo se brzo i efikasno spustili do ceste pa potom do Erjavčeve koče, gdje smo se još malo podružili za kraj. Zaključno, super izlet uz koji nas je pratilo i odlično vrijeme.