Datum: 22.-25.06.2016., mjesto: Zillertal Alpe (Sud Tyrol, Italija), radnja: viskogorski izlet, vrijeme: atipično lijepo za Alpe :) 9 tečajaca i skoro isto toliko instruktora se zaputilo iz Zagreba prema Zillertalu na granici Austrije i Italije. Glavni cilj izleta je bio najviši vrh te regije - Hochfeiler (3510 m), odnosno Gran Pilastro kojeg je Laki po kratkom postupku preimenovao u Gran Pistolero ;)

13528298_1320122901334736_7574987768281964263_o

Prvi dan nam je, nakon nekih 7 sati vožnje, trebalo oko 3 do 3 i pol sata hoda do Hochfeiler Hutte (2715 m) podno istoimenog vrha. Uspon je oku bio vrlo ugodan, budući da se blago uspinje kroz pitoresknu ledenjačku dolinu punu krasnih pogleda na potoke, slapove i vrhove svuda oko nas. Na trenutke je bio čak i zabavan, jer se osim standardnih alpskih kravica i ovčica ovaj put moglo vidjeti i nekoliko dobro raspoloženih svizaca. Neki su svjedočili i sparingu dva mužjaka koji izgleda jednako urnebesno kao što zvuči. Nogama i leđima je taj isti uspon bio malo manje ugodan :), zbog činjenice da se u ruksacima nalazila kompletna lavinska oprema, užeta, hrana i odjeća za četiri dana ture.

13568972_1320123054668054_6828239886224595954_o 13558870_1320123051334721_4565458011033433718_o 13517538_1320122921334734_2699636450969164316_o

Rano ujutro drugog dana, krenuli smo prema cilju bez većih izazova do prije samog vršnog uspona koji je bio uzak, strm i zasniježen te su postavljena 3-4 međuosiguranja. Pogled s vrha je zahvaljujući prekrasnom danu bio spektakularan - vidjeli smo Grossglockner, Marmoladu, sjevernu stijenu Civette i još mnoge druge neznane vrhove. Po mekanom snijegu smo se spustili natrag do doma na sunčanje i društvene igre, a čitava tura je trajala 7 sati.

13559222_1320122964668063_461365750994824446_o 13558682_1320122924668067_377369651533314492_o 13558722_1320123344668025_2285638912204902010_o 13528302_1320122998001393_2369267098337692163_o

Drugog jutra smo krenuli prema vrhu Hoher Weisszint (3370 m) odnosno talijanski - Punta Bianca. Nakon kraćeg prećenja po moreni spustili smo se na ledenjak te navezani, u punoj ratnoj spremi krenuli uzbrdo - u smjeru izlazećeg sunca. Nakon što smo isprtili par stotina metara snijega i izbjegli nekoliko špalti, našli smo se na sedlu visine 3100 m s kojeg se ponovo pružao nezaboravan pogled. Na žalost, nismo stigli mnogo dalje od sedla, jer je grebenski put prema vrhu bio vrlo nestabilan, snijeg se topio i curio, jedna manja lavina je čak prošla između dva naveza - jedina loša strana toplog vremena u Alpama. Budući da je ovo tečaj - naučili smo još jednu važnu lekciju visokogorstva - prepoznati trenutak kada se ipak treba okrenuti :) Na istom sedlu smo odmorili te se zaputili natrag u dom, ovog puta puno brže zbog kvalitetnijeg snijega koji na ledenjaku ipak duže drži. Tura je trajala 7 i pol sati.

13522925_1320123188001374_2040752357550009415_o 13517560_1320123248001368_6704400335034480107_o 13497641_1320123138001379_8966921720516607946_o 13495622_1320123448001348_8281436821771906484_o 13495415_1320123444668015_2716585684011561275_o

U subotu smo se spustili natrag kroz dolinu, a kod automobila je pala odluka da se vraćamo za Zagreb, što zbog najave lošeg vremena, što zbog osmine finala Europskog prvenstva u nogometu :) Sve u svemu, jako uspješan izlet, fenomenalno vrijeme - puno sunca i gotovo bez vjetra, pristupačan i lijep dom s ljubaznim osobljem - noćenje s DAV iskaznicom je više nego korektnih €13. Najdraža razbibriga su bile bela i traženje svizaca, najdraže piće weissbier (€5,20), a najdraže jelo brdo krumpira sa špekom i jajima (€10). Sada smo u mislima već na Grossglockneru...

Autor teksta: I. Plančić