Zimski uspon na Špik, tzv. Špiknik započet je u 5:10 s mosta na Pišnici, 14 tečajaca i 6 instruktora krenulo je putem kroz Kačji graben pod dirigentskom palicom Juraja Turčina. Prvi dio puta nas je vodio kroz mrak (i krmelje u očima) po makadamskom putu uz rijeku Pišnicu do ulaza u planinarsku stazu. Nakon izlaska sunca, počela je i prva borba s nešto mekšim snijegom kroz šumu, ali ništa naspram onoga što nas je očekivalo u popodnevnim satima. Prvu pauzu smo napravili pod famoznim “zadnjim arišem”, nakon 4 sata hoda. Dalje smo krenuli po ostacima stare lavine (najsigurniji put) sve do kuloara između vrhova Špika i Lipnice gdje je počela prava borba sa strminom, ipak uljepšana prvim zrakama sunca. Na vrh smo došli oko 11 sati, gdje smo se počastili odmorom, klopom, pivama i prekrasnim pogledom na Karavanke, Kamniške, Grossglockner, Hochalmspitze, Mangart, Prisojnik, Razor, Škrlaticu i mnoge druge impresivne vrhove… Vrijedi spomenuti i brzog slovenskog turnog skijaša koji nas je sustigao na usponu prije samog vrha i sasvim nestao nakon par sekunda spusta praćen umornim i ljubomornim pogledima. Pri našem spustu je krenula bespoštedna borba s mekanim, mokrim i dubokim snijegom za koji bi nam umjesto cepina i dereza možda bolje odgovarala ronilačka oprema. Dugo se gacalo, propadalo i povremeno psovalo do zasluženog namakanja umornih nogu u Pišnici (tura je ukupno trajala cca. 9 sati).
Napisao: Igor Plančić
