PDS Velebit Zagreb
  • Email
  • Twitter
  • RSS
e-mail info@pdsvelebit.hr
  • Izvještaji
  • Najave
  • Novosti
    • Alpinizam
    • Speleologija
    • Planinarenje
    • Biciklističa sekcija
  • Planinarenje/Hiking
    • Planinarenje – Hiking
    • Oružarstvo
    • Knjižnica
    • Karte
  • Speleologija
  • Ratkovo sk.
  • “Vila Velebita”
Navigation
Search the site...
  • Home/
  • AO/
  • IN MEMORIAM Zoran Stipetić – Patak (1960. – 1996.)

IN MEMORIAM Zoran Stipetić – Patak (1960. – 1996.)

16/03/2016 / SOV / AO, Izvještaji, Novosti, PO, SO

16.3.2016. navršilo se 20 godina od kako nas je napustio Zoran Stipetić – Patak.

Njegov odlazak iz naše sredine označio je još jedan tužan, bolan rastanak, gubitak ne samo prijatelja, već aktivnog, vrijednog člana našeg odsjeka i društva.

punar a036

Zoran Stipetić – Patak započeo je život l. 8. 1960. u Zagrebu. Kao brucoš elektrotehnike upisao se u velebitašku planinarsku školu 1979. nakon čega započinje njegovo aktivno članstvo. Velikom snagom duha nadvladao je opasnu bolest i s još večom životnom radošću nastavio život velebitaša.

Otkrićem Špilje u kamenolomu Tounj stalno je učestvovao i vodio ekipe u istraživanje špilje koja je ubrzo postala treća špilja po dužini u Hrvatskoj. Uvidjevši mukotrpnost posla kabinetske obrade podataka, dobivenih topografskim snimanjem, načinio je računarski program za crtanje špilja i jama koji je tijekom niza godina usavršavao i koristio pri obradi svih većih objekata koje su hrvatski speleolozi pronašli i istražili nakon toga vremena.

Učestvovao je i u višegodišnjim velbitaškim speleološkim istraživanjima Like koje kulminira pronalaskom Punara u Luci.

Potopljeni nastavci špilja i jama – sifoni potakli su ga da završi tečaj ronjenja 1989. godine u okviru Društva za podvodne sportove u Zagrebu. Tada počinje njegova ljubav za ronjenje u špiljama. Ronio je tako u Zvonkovom bunaru na Dugom otoku, više puta u tounjskim špiljama, Ljubačkom vrelu kod Zadra i izvorskim špiljama Suvaje i Rudnice. Sifon Punara u Luci, ronjen 1990. godine bio je preronjeni sifon na najvećoj dubini u speleološkim objektima Hrvatske. Iste godine je sudjelovao u Cousteaouovoj ekipi koja je roneći po špiljama tragala za prvim nalaskom staništa čovječje ribice u dunavskom slivu. Tada je pronađen dugi suhi nastavak Obajdinove špilje iza sifona.

Ronjenje i speleološku aktivnost prekinuo je tada rat i Zoran se dragovoljno uključio sa ostalim prijateljima planinarima alpininstima speleolozima u obrani domovine braneći je na njezinom najtežem, a nama najdražem i najljepšem dijelu – u velebitskim vrletima.

Po povratku s bojišnice vratio se na redovni posao u RIZ i mnogobrojnim velebitaškim aktivnostima. Nastavio je tako sa razvijanjem programa i unošenjem podataka o ranijim i tekućim istraživanjima u računalo. Preuzeo je grafičko uređivanje i prevođenje na Engleski društveno glasilo “Velebiten”, a zadnji, 20. broj, dogotovio je nekoliko dana prije smrti.

Kao jedan od najaktivnijih speleologa 1993. i 1994. je izabran za pročelnika speleološkog odsjeka. Naročitu ljubav i pažnju posvećivao je izgradnji mladih naraštaja. Od svojih početaka jedan je od najstalnijih instruktora na tradicionalnoj velebitaškoj zagrebačkoj školi koju je i vodio 1991. godine. Tijekom dugogodišnjeg speleološkog rada obišao je mnoge planine, zabite krajeve lijepe naše i spustio se u mnoge jame kao što su: Munižaba -448 m, Fantomska jama -477 m, Jama kod Rašpora -361 m, Podgračište II -329 m i Punar u Luci –290 m.
patak

Pripremao je i organizirao speleološka orjentacijska natjecanja i sudjelovao na seminarima o samospašavanjima iz špilja i jama.

U jami nad jamama – Lukinoj jami bio je 3 puta i to 2 puta do dna. Godine 1994. zajedno sa Teom Barišićem, zaronio je u sifon na njezinom dnu i tako postavio i svjetski rekord – ronjenje na najvećoj dubini od ulaza na svijetu. Za taj poduhvat pohvaljen je i od strane Hrvatskog planinarskog saveza. Želja da se prodre dalje u dubinu Lukine jame rezultirala je nabavkom nove opreme i pripremama u sklopu kojih je bila i ta kobna, 16. ožujka, na Malom Lošinju.

Iako mu je speleologija davno prestala biti hobijem i postala načinom života Zoran se nije bavio samo speleologijom, računalima i ronjenjem. Volio je i obične odlaske u planine, planinarske i skijaške ture, skijaško trčanje, biciklističke izlete, a nisu mu strani bili ni alpinizam, padobranske letenje, rafting ni jedrenje.

RavniDabarDaorPericBaksaPatak

S velebitašima je odlazio u kina, posjećivao kazališta, video i dia-projekcije, bazene i koncerte. U svom malom podstanarskom stanu na Peščenici, koji je postao drugi dom “Velebitovih” špiljara, među prijateljima je širio svoju strast za dobrom knjigom, ambijentalnom muzikom, gurmanskim finotama i umjetnošču. Više od njegove aktivnosti pamtit ćemo njegovu savjesnost, . plemenitost, nesebičnost i neobičan smisao za humor kojim je začinjavao sve naše napore i tulume zauvjek usađene u velebitaški duh i špiljarski folklor.

Velebit bez Patka neće biti isti, ali je njegovom zaslugom postao drugačiji nego li ga pamte brojne generacije koje su u njemu prošle svoja mladenačka iskustva, veselja i radosti.

Zoranu u spomen, velebitaši su jamu otkrivenu 1997. godine, duboku -553 metra, ujedno drugu najveću jamsku vertikalu na svijetu, nazvali Patkov gušt.

Njegov lik čuvamo u našem sjećanju, u nastm srcima, na svim prošlim i budućim akcijama, izletima i sastancima.

Zauvijek među nama.

sov123

Tekst je izvorno objavljen u Velebitenu br. 21, 1996.

in memoriam, Izložba ZAGREBAČKA SPELEOLOGIJA JUČER DANAS SUTRA, Lukija jama, PDSV, Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit, so velebit, speleoronjenje, Zoran Stipetić Patak

Comments are closed.

Zadnje objave na webu

  • Strahinjčica
  • Palačinke na Gorščici
  • Grobničke Alpe

Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit

  • info@pdsvelebit.hr

Linkovi

  • 50 godina PDS Velebita
  • Aladin
  • HGSS stranice
  • HPS
  • Login
  • Slika s Kredarice
  • Snežne razmere
  • Stanica planinarskih vodiča Zagreb
  • Summitpost
  • Vremenska prognoza

Adresa

Ulica Vjekoslava Klaića 42, Zagreb
(c) 2013 PDS Velebit Zagreb