Došao je red na Sloveniju!
Nakon uvodnih praktičnih izleta u Hrvatskoj krenuli smo preko granice u susjednu nam Sloveniju, preciznije
vrh Storžič u Kamniško-Savinjskim alpama. Zborno mjesto bilo je odmorište Voklo na autoputu Ljubljana – Kranj gdje smo se svi okupili na kavi te krenuli putem dalje. Dogovorena ruta je bila Povlje – Storžič (Čez Javornik), a cilj je bio uhvatiti nešto snijega kako bi isprobali zubiće na cepinima i derezama. Sva sreća Juraj Turčin je bio s nama, pa sa zubima nije bilo problema.
Ostavili smo aute na parkiralištu kod kamenoloma te spremili ruksake i sebe za juriš na vrh. Vrijeme je bilo dosta maglovito i toplo za siječanj ali nama je bilo bitno da smo se mi skupili i da pičimo na vrh, pa kaj bude bit će. Zafrkancije neće falit!
Do samog vrha nas čeka put od cca 3:45h (izvor:Hribi.net) i 1400m visinske razlike, ali naravno ta matematika pada u vodu jer su s nama Albert Čipić Einstein i Isaac Mlinarić Newton. Po slovenskom to je “lahko označena pot”, ali u Sloveniji ne postoje lake puti :)
Prvi dio prolazimo kroz šumu izrazito strmim putem koji se na trenutak pretvorio u single track idealan za bicikl. Tu već znoj počinje probijati osobito ako imaš koji viška sloj na sebi, a noge kuhaju na 220°C jer smo obukli gojze na startu u nadi da ćemo imati potrebe također koristiti cepine i dereze. U tenisicama ili niskim cipelama bilo bi lakše, ali onda bi upisali tečaj šivanja, a ne ovo.
Prvu pauzu radimo kod drveta gdje se put nastavlja priječenjem i malo bržem tempu po ravnici. Voda, keks, špek, sirup protiv kašlja i možemo dalje.
Nakon nekih 20-30minuta dolazimo do eksponiranog puta koji gle ima nešto snijega sa strane, pa se ipak isplatilo ponijeti gojze i sve ostale zimske igračke. Do vrha ćemo nastaviti kroz grapu koja je bila pokrivena snijegom dovoljno za naše guštanje. Oblačimo pojaseve i dereze, cepin u ruku i šišaj!
Kako smo počeli penjati tako su se i vremenski uvjeti počeli mjenjati te smo zadnjih 400m iskusili i vjetar i hladnoću koja će nam bit učestali suputnik na svim budućim izletima. Dolazimo na vrh veseli i zadovoljni, a kao nagrada slijedi vježbanje čvorova dok se čeka ostatak grupe na vjetru koji ledi bradu. Nakon par fotki na vrhu krećemo silaz istim putem, ali ovaj put u navezu. Više manje svugdje je bilo po 4 ljudi u navezu i imali smo prilike vježbati zaustavljanje palog člana u navezu što se pokazalo zabavno i korisno. Tako da nemojte na vrhu proslaviti s puno sirupa protiv kašlja nego to ostavite za kraj kad se spustite jer bu inače padanje postalo disciplina.
Nakon svega navedenog dolazimo do točke gdje snijega više nije bilo, a onda nije bilo više ni potrebe za navezima. Povratak do auta bio je naravno puno brži nego uspon i neki su čak imali prilike spustiti se po mraku sa Tikkama na glavi. Na parkiralištu lagana chagica uz Petzl bljeskalice i spremamo se pohoditi BTC te masakrirati pizzu i pivu. Jelena je kupila goj-ze ou-yeah vozi Kume! Idemo doma..
Sve u svemu odličan izlet u režiji PDSVelebita i dirigentskom palicom Jure, Brune i Igora…
Daj još!
Hrvoje Harvey Tomljanović