13. travnja 2014., Dorijan, Vrabec, Brko, Mislav, Fićo, Ruk i Edi uzeli su što se „željeza“ i „štrikova“ moglo uzeti i puni dobrog raspoloženja pravac Okić. Nije čudo da je omanji Okić izuzetno popularno vježbalište mnogih specijalističkih i planinarskih tečajeva i škola. Prešaran stazama, smjerovima, osiguranim putovima i grebenima stvarno može poslužiti za simulaciju mnogih situacija koje se visokogorcima mogu dogoditi prilikom planinarenja.
Počelo se improvizacijama prsnog pojasa (zamka i gurtna) i povezivanja istoga s penjačkim pojasem. Sada je to sve trebalo povezati i s glavnim užetom ostavljajući prostora za manevriranje na terenu. Rješenja s prusicima, kiwi coilom i ostatkom užeta u ruksaku samo su neke od varijacija koje je dobro poznavati kako bi se za određeni teren primjenila najučinkovitija.
Malo se lutalo kroz šumu u navezi. Korisitilo svako drvo, glondža, strmina kako bi se improviziralo kretanje i osiguravanje preko trenja (varijanta short-ropinga) te konačno stiglo do ulaska u popularu „ferratu“ Žoharov put. Iako će se visokogorci s feratama još susretati, odlučili smo improvizirati jedan fini ispon na često stjenovite vrhove s osiguravanjem partnera u navezi. Naravno, zakomplicirali smo cijelu stvar simulirajući kretanje dvije naveze odjedanput (ah ta alpska iskustva) i osim onih tehničkih poteškoća uvidjeli i važnost komunikacije u stijeni ili na bilo kojem terenu gdje je ista otežana.
Slijedio je i trening u procjepu prema Okićkom grebenu di je jedan tečajac postavljao stazu/smjer te osiguravao ostatak naveze koja se paralelno kretala. Kako nam je nebo zamračilo, kapala kiša i zamirisao roštilj iz smjera doma „Dr. Maks Plotnikov“ ostalo je samo jedno rješenje za završiti ovu nedjeljnu vježbu, a to je abseil – naravno abseil na Okiću uključuje i nošenje užeta dok se spušta kako ga ne bi tražili po granama drveća, bonus iskustvo na druženju visokogorskog tečaja najboljeg planinarskog društva, PDS Velebita!
