Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit

Povodom 75-te godišnjice PDS Velebita organizira se jedno zajedničko druženje svih odsjeka društva i njihovih prijatelja na Velebitu (Baške Oštarije - Prpa). Datum 06.06.2025 do 08.06.2025. U subotu 07.06 u 11h PO će organizirati izlet nepoznatim putevima Velebita, Brušane - Baške Oštarije. Trajanje ture je oko 3-4 sata. Preporuča se lagani ruksak za jednodnevne ture pošto će se autom moći doći do Prpe gdje se mogu istovariti sve stvari potrebne za druženje kasnije. Ako netko želi, može doći i u petak […]

Patagonija je regija u južnoj Americi, dijele ju Argentina i Čile, a poznata je po prekrasnoj prirodi i jedinstvenim pejzažima. Upravo je radi ovih pejzaža popularna među planinarima, a radi toga su se na ovaj put odlučili i Ines Šala, Željko Rumenjak, Vanja Pintarić Japec i još neki drugi ljudi 🙂. U Patagoniji se pružaju mnoge opcije za jednodnevne ili višednevne trekkinge, a kako smo se mi proveli i što smo sve prošli od Ushuaije, preko Los Glaciares nacionalnog parka u Argentini do popularnog W treka u Čileu, možete saznati na predavanju! Predavanje će se održati u četvrtak, 08.05.2025. u 19:30h u prostorijama PDS Velebit, Klaićeva 42/1. Vidimo se!

Svima je poznato da se Velebitaši penju na najviše vrhove i spuštaju u najdublje jame, skijaju, lete, rone, a i pomažu kad treba. Isto tako prilično je poznato da se njeguje neki duh zajedništva. Ipak, odnos s prirodom i svijetom stvar je i osobna. Tako smo ovdje željeli dati prostora i onima koji su u tom osobnom prepoznali zakučastost koju je teško izreći drukčije nego poezijom. A kako je ovo godina kad se obilježava 75 godina Društva, na Dan šuma, rođendan Ivana Gorana Kovačića i početak proljeća, puno je dobrih razloga za dati glas onima čija je misao oblikovana iz tišine, ali često glasno odjekuje u nama.

Subota 5.4.2026. rezerviran dan za izlet na Tursku Goru. Pošto ,, imamo relativno rani start u 6h ujutro većina tečajaca se odlučila krenuti dan prije poslije posla a oni uporni su ( čitaj četvoron Paula, Matej, Valentino, Leonardo) odlučili krenuti na dan uspona iz Zagreba u 2:30h ujutro, nakon tri sata vožnje dolazimo u Logarsku dolinu do doma Planincev di se nalazimo s ostatkom ekipe, brzi doručak, kava, fantastičan domaći voćni jogurt iz automata.

Sve je počelo još jednim ranim buđenjem i skupljanjem suputnika (u jednini). Na već dobrih pola puta stiže poziv nepoznatog broja. “Jutro ekipa di ste?” s drugog kraja linije čuo se Jurin glas. U tom trenutku mislio sam da je Jurina sudbina, u Mislavovim očima, toga dana bila najgora, a nisam znao da će i moja uskoro krenut nizbrdo.

Tko ne voli rano buđenje kada je u pitanju penjanje? Ima nas koji bismo voljeli malo duže spavati, ali sve se može kada se popije kava, a pogotovo kada se dođe ispod stijene na kojoj trebamo penjati. Krenuli smo oko 5:30, što možda nije tako rano za neke, a putovanje nas je vodilo kroz loše vrijeme, kišu i maglu. Bilo nam je onda nestvarno da nas na Čikoli čeka sunčano vrijeme. Znali smo, doduše, da će nakon tunela Sv. Rok sve biti drugačije. I stvarno, čim smo ga prošli, bilo je sunčano i temperatura je bila 10 stupnjeva viša.