Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit

Planinarsko društvo Sveučilišta Velebit osnovano je još davne 1950. godine izdvajanjem skupine sveučilištaraca iz tada jedinog matičnog planinarskog društva Zagreb. PDS Velebit i danas okuplja mlade i sve koji se tako osjećaju. Uvijek nas veseli dolazak novih ljudi, na koje nastojimo prenijeti svoj entuzijazam, pozitivnu energiju i ljubav prema prirodi. To činimo, između ostalog, kroz škole, pa tako ove godine održavamo i jesensku opću planinarsku školu.

Često nam u zadnje vrijeme dolaze upiti o općoj planinarskoj školi i hoćemo li ju organizirati ovu jesen - e pa, hoćemo 😊 Plan škole poprima svoje završne konture i znamo da te plan zanima pa ćemo ti dati par hintova: Što je zajedničko Risnjaku, Paklenici i Sjevernom Velebitu? Osim što su to neki od naših najljepših nacionalnih parkova, to su i planine na koje idemo u sklopu 47. opće planinarske škole ove jeseni. Ako nam se želiš pridružiti, ostavi svoju email adresu na linku i poslat ćemo ti obavijest kad se otvore prijave direktno na mail.

Snježni vremenski uvjeti otežali su upise za trenutnu planinarsku školu stoga proširujemo period upisa sve dok se ne skupi dovoljan broj polaznika. Svi koji su do sada pristupili upisnom usponu i koji su se povratno javili te izrazili želju za pohađanjem škole su upisani. Ubuduće, metodom najbržeg prsta, svi koji se upuste na upisni uspon bit će primljeni. Ako i dalje preostane slobodnih mjesta, svi koji se jave, a bili su na uvodnom predavanju, ulaze u izbor.

Iz ovogodišnjeg sastavka 'Kako sam provela ljetne praznike' izdvajam odlomak sa usponom na Kilimanjaro. Kada i kako je nastala ta ideja, nemam pojma. Možda je nastala jer je Kilimanjaro tako nekako jedno 'household name'. Svi znamo za njega. Provlači se kroz filmove, serije, u pričama o Africi, a Afrika nam je svima zanimljiva i mistična. Znam da se ideja ustabilila kad sam 2018/2019 na proputovanju kroz Tanzaniju bila na jednoj od startnih točki iz kojih se kreće na Uhuru peak.

U nedjelju, 17. rujna 20223. okupilo se nekoliko obitelji, roditelja i djece sa i bez teškoća te smo prošetali šumom i drumom Samoborskog gorja.

Vrijeme nas je poslužilo što znači da je bilo sunčano i hvala Bogu ne onako vruće i sparno kako je bilo prije koji tjedan.

Dvanaest velebitaša skupilo se, tradicionalno, pred Cugom u 7i30 sati. Zahvaljujući HEP-u kava se nije popila, pa bez kofeinske doze, krećemo prema Sloveniji. Stajemo brzinski na Voklu kako bi ipak unijeli u sebe kofeinski napitak. Tamo srećemo još jednu skupinu Velebitaša koji su se uputili na Stol i Vrtaču. Zaželjujemo si sreću i lijepi provod i nastavljamo dalje vožnju autom do naše početne točke za uspon – Erjačeva koča.